Današnja priča nas odvodi malo dublje u bolnu prošlost jedne djevojke koja na sahrani svog oca saznala bolnu istnu koju je odlučila da podijeli sa cijelim svijetom.Lidija je imala samo dvadeset godina kada joj je iznenada stradao otac u teškoj saobraćajnoj nesreći. Bio je stub njihove porodice, figura sigurnosti i nježnosti, i za nju i za majku.
- Šok zbog gubitka bio je ogroman – ne samo zbog tuge, već i zbog činjenice da je otac bio osoba za koju nikada nije posumnjala da bi mogao skrivati bilo kakvu tajnu. Bio je, kako ga je opisivala, najdivniji otac i posvećen suprug.Međutim, sve se promijenilo na sam dan njegove sahrane.
Dok su se okupljali ljudi kako bi se oprostili od njega, Lidijin pogled zapeo je za mladu djevojku u crnini. Djevojka joj je bila čudno poznata – gotovo kao da je gledala sebe u ogledalu, ali stariju verziju za nekoliko mjeseci. Bila je očigledno duboko potresena i neprestano je plakala, što je Lidiji bilo neobično jer je nije poznavala. Kada je upitala baku ko je ta djevojka, dobila je kratak, hladan odgovor: „Niko.“
- Ali Lidiju je nešto neobjašnjivo tjeralo da sazna istinu. Kada se sahrana završila, nepoznata djevojka prišla joj je zajedno sa još dvije žene, uzela je za ruku i tiho upitala: „Da li si ti Lidija?“ A onda je izgovorila riječi koje su zauvek promijenile sve: „On je bio i moj otac.“Lidija nije napravila scenu. Čekala je večernje sate da porazgovara s majkom, ali je naišla na zid negiranja. Majka je odbijala i pomisao da bi njen suprug mogao da ima dijete s drugom ženom. Ne želeći da ostane bez odgovora, Lidija je dva dana kasnije otišla kod bake, odlučna da sazna istinu.
Nakon mnogo ubjeđivanja, baka je pristala da govori – ali uz jedan uslov: da Lidija nikada više ne spomene tu djevojku i da je nikad ne kontaktira. Lidija je obećala, iako nije znala da to obećanje neće moći ispuniti. Uz kafu i težinu na grudima, baka joj je ispričala dugo čuvanu porodičnu tajnu. Njen otac je, naime, godinama vodio dvostruki život.Prije nego što je upoznao Lidijinu majku, bio je u vezi sa ženom koja je zatrudnjela. Iako je tada čekao dijete s tom ženom, zaljubio se u Lidijinu majku, koja je takođe uskoro ostala trudna. Odabrao je da život provede s njom, ali nikada nije potpuno prekinuo vezu s prvom ženom, koja mu je rodila ćerku – Lenku.
- Razlika između Lidije i Lenke bila je nešto više od šest mjeseci. Otac nikada nije zvanično priznao Lenku, ali joj je, kako je baka rekla, pokušavao biti otac – na svoj način. Kada bi Lidija i njena majka odlazile same na more, „jer otac nije mogao zbog posla“, on je to vrijeme provodio sa drugom porodicom. Baka je tvrdila da nikada nije volio tu drugu ženu, ali da je ostao u njenom životu zbog odgovornosti prema djetetu.Lidija je nakon toga ostala zbunjena i slomljena, ali nije željela odmah otkriti istinu majci. U njenim očima, majka je izgubila ljubav svog života i patila – nije imala snage da joj zada novi udarac. Ipak, pomisao na sestru koju nikada nije imala, a koja je cijelo vrijeme postojala, nije je napuštala.
Dva mjeseca kasnije, kontaktirala je Lenku preko društvenih mreža. Dogovorile su susret van grada, daleko od očiju porodice. Lenka joj je tada ispričala svoju verziju priče. Znala je za Lidiju odmalena, ali nikada nije imala hrabrosti da joj priđe, jer je majci obećala da će je nikada ne kontaktirati. Govorila je o njihovom ocu s poštovanjem, bez trunke gorčine, iako je imala mnogo razloga za to.
- Uprkos svemu, dvije djevojke su se brzo zbližile. Lidija je konačno osjetila kako je to imati sestru – dijelile su odjeću, pomagale jedna drugoj na fakultetu, bile oslonac. Njihovo sestrinstvo raslo je tiho, skriveno od ostatka porodice.Na kraju, Lidija je priznala sebi da, iako je osudila oca zbog dvostrukog života, ni sama nije bila u stanju da se drži obećanja koje je dala. Lenka je postala važan dio njenog života – ne kao mrlja iz prošlosti, već kao svijetla tačka sadašnjosti i nada za budućnost.
