Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju dan posvećen jednom od značajnih ranohrišćanskih mučenika – Svetom Antipi episkopu iz Pergama koji je ostao zapamćen kao čovjek nepokolebljive vjere i hrabrosti.
Njegovo ime pominje se i u Knjizi Otkrovenja, gdje se navodi kao “vjerni svedok”, ubijen u gradu u kojem, prema riječima apostola, “živi sotona”. Ove riječi ne govore samo o brutalnosti vremena, već i o svetiteljevoj izuzetnosti, njegovoj ulozi kao svjetioniku vjere usred tame idolopoklonstva.
- U to doba, Pergam je bio grad prepun duhovne tame, gdje su ljudi živjeli u grijehu i obožavali idole. Moralna izopačenost bila je svakodnevna pojava – mnogi su se bavili gatanjem, služili demonima i upražnjavali razne oblike razvrata. Pravednost se nije mjerila vrlinama, već sposobnošću da se nanese šteta hrišćanima. U takvom okruženju, Antipa je živio drugačije – bio je poput svjetlosti u tami, poput mirisne ruže u trnju, poput zlata u blatu. Njegova vjera i način života bili su svjedočanstvo o postojanju istinske pravde i božanske istine.
Priča kazuje da su se demoni bojali Antipe. U snovima su se pojavljivali žrečevima, paganskim sveštenicima, moleći ih da ga uklone, jer nisu mogli podnijeti njegovo prisustvo. Demonski svijet osjećao je njegovu duhovnu snagu. Podstaknuti tim snovima, žreci su pokrenuli masu protiv Antipe, pokušavajući ga natjerati da se odrekne Hrista i pokloni njihovim idolima. No, Antipa je ostao nepokolebljiv.
- Kada su ga doveli pred hram boginje Artemide, gdje se nalazio ogroman bronzani kip u obliku bika, rekli su mu da se pokori. Antipa im je odgovorio mudro i smireno, govoreći da ako se njihovi bogovi boje jednog običnog čovjeka i bježe pred njim, to samo dokazuje da su u zabludi. Bez obzira na prijetnje i muke, nastavio je da propovijeda o Hristu, šireći poruku ljubavi, istine i spasenja.
U naletu bijesa, njegovi mučitelji usijali su bronzanog bika i bacili svetitelja u njegovu unutrašnjost. I dok su plamenovi bjesnili, sveti Antipa nije jaukao, već je unutar ognjenog vola slavio Boga, pjevajući i moleći se. Kao što su nekada Jona u utrobi kita i tri mladića u ognjenoj peći molitvom izdržali svoje kušnje, tako je i Antipa uzdizao zahvalnost nebesima, moleći se za svoj narod, za crkvu i cijeli svijet. Njegova duša, čista i puna vjere, uznijela se u Carstvo Hristovo, a tijelo mučenički skončalo u plamenu 92. godine nove ere.
- Danas, Sveti Antipa se smatra zaštitnikom onih koji pate od bolesti, a naročito onih koji trpe zubobolje. Vjernici mu se obraćaju u molitvi, vjerujući da im on može donijeti olakšanje u bolu i utjehu u patnji. Njegov život je svjedočanstvo o tome kako čista vjera, kada se nosi u srcu s punim predanjem, može nadvladati svaku tamu.
Jedna od poznatijih molitava upućenih ovom svetitelju izražava duboko povjerenje u njegovu isceliteljsku moć i zastupništvo pred Bogom. U toj molitvi, vjernik izražava vjeru da je svetitelju darovana blagodat da pomaže onima koji su bolesni, da podiže nemoćne i iscjeljuje ne samo tijelo, već i dušu. Kroz iskrenu molitvu, vjernik traži ne samo olakšanje od fizičkog bola, već i unutrašnje obraćenje, oproštaj i duhovno uzdizanje.
- Vjera u Svetog Antipu ne temelji se samo na čudima koja se pripisuju njegovom imenu, već na njegovom životu koji je bio simbol postojanosti, hrabrosti i duhovne čistoće. On je bio čovjek koji nije posustao pred prijetnjama, koji je ostao vjeran svojoj vjeri do posljednjeg daha. Njegova žrtva postala je vječni podsjetnik da se prava snaga ne nalazi u oružju, sili ni moći, već u duhovnoj hrabrosti i ljubavi prema Bogu.
