U vremenu brzine, tehnologije i buke, praznici sve češće postaju trenuci u kojima pokušavamo usporiti i pronaći smisao, oslonac i dodir s onim što je istinski važno. Uskrs, jedan od najznačajnijih hrišćanskih praznika, nosi upravo tu moć – da nas podsjeti na vjeru, nadu i duhovnu obnovu.
- U srcu ovog praznika je Vaskrsenje Isusa Hrista, pobjeda života nad smrću, svjetlosti nad tamom, ali i vjera u novi početak. Uskrs nije samo datum u kalendaru – to je poruka. I ne dolazi slučajno u proljeće, kada priroda ustaje iz zimskog sna, kada se svijet ponovo boji bojama i kada se sve budi.
Kroz vijekove tradicije, običaji su se miješali s vjerom, porodične priče s narodnim predanjima. Iako se Uskrs proslavlja u različitim oblicima širom svijeta, u našem regionu on ima svoj poseban miris – miris svježe pečenih pita, čistih kuća, i naravno – farbanih jaja.
Jedan od najljepših i najnježnijih običaja vezan za ovaj praznik jeste farbanje jaja, ritual koji nosi simboliku života i uskrsnuća. Jaje, kao zatvorena cjelina u kojoj se krije novi život, u hrišćanskoj simbolici predstavlja grob Hristov – spolja beživotan, a iznutra prepun nade.
- Prema narodnoj legendi, običaj farbanja jaja potiče iz susreta Marije Magdalene i rimskog cara Tiberija. Kada mu je objavila da je Isus vaskrsao, on je s podsmijehom rekao da je to nemoguće kao da jaje u njegovoj ruci postane crveno – i upravo tada, jaje je promijenilo boju.
Otuda i crveno jaje – prvo koje se farba na Veliki petak, simbolizujući Isusovu krv i vaskrsenje. U mnogim domaćinstvima, to jaje se čuva cijelu godinu, jer se vjeruje da donosi zaštitu, zdravlje i blagostanje.
U stara vremena, kada nije bilo fabričkih boja, ljudi su se oslanjali na prirodu. Lukovina je davala smeđe-zlatne nijanse, cvekla crvene tonove, kopriva zelenu, borovnica plavu, dok su kora od oraha i vino davali tamnije varijacije. Jaja bi se umotavala u stare čarape, zajedno sa lišćem peršuna ili djeteline, stvarajući prirodne šare koje su ličile na čipku.
- Danas, u eri naljepnica, voska i sjajnih boja, mnogi i dalje barem jedno jaje farbaju “po starinski”. Ne zbog estetike, već zbog emocije. Jer u tom trenutku, dok se djeca smeju, dok se čuju lonci iz kuhinje, dok bake šapuću molitve, vrijeme staje.
Tu je i nezaobilazno kuckanje jajima. Porodični mini-turnir u kojem svako bira svoje “najjače” jaje i pokušava pobijediti protivnika. Djeca, roditelji, bake, svi se s jednakim žarom uključuju. Neki vade guščija jaja u pokušaju da prevare igru. Onaj čije jaje ostane čitavo, proglašava se pobjednikom i čuva svoje jaje do sljedeće godine kao talisman.
- U novije vrijeme, neki običaji su dobili moderni izraz. Djeca traže čokoladna jaja koja su roditelji sakrili u dvorištu. U domovima se pojavljuju “uskrsni zeke”, a društvene mreže preplavljuju slike savršeno dekorisanih jaja. Ipak, u suštini svega ostaje duhovna poruka Uskrsa – poruka vječne ljubavi, oproštaja i nade.
Uskrs nas podsjeća da ništa nije izgubljeno, da nakon tame dolazi svjetlo, da obnova nije samo simbol, već mogućnost za svakoga. I upravo zato, kada neka ruka – mlada ili stara – pažljivo boji jaje, to nije samo dekoracija, već čin vjere i povezanosti.
- Jer Uskrs nije samo dan – on je unutrašnje stanje. To je osjećaj kad se oko stola okupe generacije, kada se djeca smiju, kada se prisjetimo onih kojih više nema, ali koji žive u našim običajima. To je trenutak kad vjerujemo da je moguće oprostiti, krenuti ispočetka, i ponovno se povezati sa sobom, s drugima i s nečim većim.
I zato, dok god neko na Veliki petak ujutro razbistri vodu, zasuče rukave i ofarba jaje u crveno, Uskrs će živjeti – ne samo na ikonama, već u srcima onih koji se sjećaju i vjeruju.
