E, kad dođe Vrbica, u selima i gradovima širom Srbije i gdje god se čuje pravoslavna riječ – srce zatreperi, djeca se uzbude, a zvončići zveckaju na sve strane. To nije samo praznik, to je dan dječje radosti, dan kad se crkve pune malim rukicama što stežu grančice vrbe, dok im osmijesi sijaju kao sunce u proljeće. Iako mali ne razumiju sve, osjećaju – nešto je posebno u tom danu.
Vrbica se uvijek slavi u subotu, tačno osam dana prije Uskrsa, i spaja se s praznikom Lazareva subota. Tog dana pravoslavni narod se sjeća jednog od najvažnijih događaja iz Jevanđelja – kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara iz mrtvih. To nije bio samo čudesan čin, već uvod u Njegova stradanja i Vaskrsenje, i poruka svima nama da život ima pobjedu nad smrću.
U to vrijeme, u duhu Časnog posta, trpeza je posna, a duša čista, jer se u domove unosi simbolika vrbe, biljke koja u našem narodu ima posebno mjesto. Naime, vrba zamjenjuje palmine grane koje su vjernici u Jerusalimu nosili kada su dočekivali Hrista. Pošto palme na našim prostorima ne rastu, vrba je postala simbol vjernosti, radosti i zdravlja.
🟩 Šta se sve radi na Vrbicu?
Od davnina se zna da djeca u svečanoj povorci dolaze u crkvu, držeći u rukama grančice vrbe i zvončiće, obučena u lijepu odjeću. Taj prizor je toliko snažan, da se mnogima ureže u sjećanje za cio život. U crkvama se vrši večernje bdenje, a vrbove grane se unose u hram, gdje stoje do nedjelje, kad se praznuju Cveti, svečani ulazak Hrista u Jerusalim.
Na Cveti, te grane se blagosiljaju i dijele narodu, kao blagoslov, da se ponesu kući i čuvaju – za zdravlje, zaštitu i napredak doma.
🌿 Vrbica i narodna vjerovanja
U našem narodu, koji sve prožima vjerom i simbolima, vjeruje se da vrba i kopriva donose zdravlje. Zato se tog dana unose u kuću. Vrba, zbog svoje snage i otpornosti, a kopriva – iako žari – štiti i tjera bolesti.
Još jedan zanimljiv običaj kaže da se ujutru na Vrbicu ide na rijeku. Tu se umiva hladnom vodom, a onda se iz rijeke uzme jedan kamičak, koji se šutne što dalje uz riječi:
„Koliko sam ovaj kamen bacio, toliko zmija daleko od mene bila.“
To je simbolično čišćenje i zaštita od zla, kako u kući, tako i u duši.
🌸 Uloga cvijeća i voda sa mirisom proljeća
Još jedan običaj vezan za Vrbicu jeste branje svježeg cvijeća koje se ostavlja da prenoći u vodi. Ujutro, na Cveti, svi ukućani se trebaju umiti tom vodom – to je znak pročišćenja, obnove i zdravlja za cijelu godinu.
U pojedinim krajevima Srbije, mlade, neudate djevojke u svečanoj narodnoj nošnji, ukrašene cvećem i perlicama, išle su od kuće do kuće pjevajući lazaričke pjesme. Te povorke su bile radosne, vesele i pune simbolike – dolazak proljeća, novog života, plodnosti i sreće. Domaćini bi ih dočekivali s osmijehom, darivali ih jajima, orasima, brašnom, jer su vjerovali da donose blagoslov u dom.
✝️ Vjerski značaj Lazareve subote
Za pravoslavne hrišćane, Lazareva subota nije samo praznik iz prošlosti – to je sjećanje na čudo vaskrsenja. Prema crkvenom predanju, Lazar je nakon toga živio još 30 godina kao arhiepiskop na Kipru, propovijedajući vjeru i Hristovu riječ.
Ipak, upravo vaskrsenje Lazara bilo je ono što je razbjesnilo prvosveštenike i ubrzalo odluku da se Hristos osudi i pogubi. Zato crkva na ovaj dan spaja tugu i radost – vaskrsenje i predstojeće stradanje.
🕊️ Vrbica danas – praznik dječjeg smijeha i nade
Iako današnja vremena donose brzinu, zaborav i otuđenost, Vrbica i dalje okuplja porodice, djecu i vjernike oko onih vrijednosti koje ne blijede – vjere, radosti, čistote i nade.
Zato, ako imate priliku, povedite dijete u crkvu, da osjeti duh praznika. Dajte mu zvončić, grančicu vrbe, da zadrži uspomenu. Jer, djeca su Hristu bila najdraža. I kako piše u Jevanđelju:
„Pustite djecu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko.“
Neka Vam ova Vrbica donese radost, zdravlje i mir. Neka svaki zvončić koji zazvoni, podsjeti na dobrotu, vjeru i pobjedu života.
