Biljanin život obilježio je niz nezamislivih tragedija, a sada svojim kćerima pokušava pružiti dom i ljubav, iako je i sama cijeli život bila uskraćena. Njena priča počinje u Užicu, gdje je živjela sa svoje dvije sestre, majkom Reginom, koja je bila iz Makedonije, i ocem, alkoholičarom koji je često radio probleme i završavao u zatvoru.
- Moja je majka radila u Švicarskoj kako bi uzdržavala svoju obitelj, ali svaki put kad bi se vratila kući donosio je novu bol. Godine 1991. dogodio se stravičan zločin koji će zauvijek obilježiti Biljanin život. Reginina majka vratila se iz Švicarske ne znajući da će joj to biti posljednji dan. Otac alkoholičar pretukao ju je pred svojom djecom prije nego što ju je skinuo golu i zapalio njeno tijelo.
Rekla je da ju je brutalno ubio, odrezao joj grudi i bacio ih preko sobe dok su tri djevojke sjedile na sofi i gledale. Biliana je imala jednu ruku i jednu nogu u gipsu jer ju je upravo udario auto. Otac je nakon incidenta mirno zaspao, ostavivši djecu kraj majčinog unakaženog tijela. Kad se probudio, pitao je djecu tko je to učinio i ostavio im na stolu cedulju s brojem policije i 500 dinara da pozovu policiju.
- Najstarija je sestra uzela sestricu za ruku i krenula prema susjedi, dok je Biliana nepomično sjedila. – Policija je brzo stigla. Policajac je utrčao u kuću, pokupio me, istrčao van i rekao: ‘Regina se ne može spasiti, izmasakrirana je.’ Tada je počeo plakati i povraćati, rekla je Biliana. Njena majka Ljiljana ima samo 32 godine.
Otac je pobjegao od ljubavnice, ali je otkriven sutradan. Ubijen je u pucnjavi nakon što je pucao na policiju i pružao otpor. Nakon ovog incidenta tri sestre su otputovale u Makedoniju kod majčinih roditelja, ali ni tamo nisu našle utočište. Baka ih je stalno psovala: „Vidite takve siročadi, jer mene niste ubili, nego moju djecu, najstarija sestra odvela najmlađu sestru u Ohrid, a Vila Na je bila sama“.
- Godine 2004. udala se i preselila u Lukavitu kod Lopara u Bosni, u nadi da će živjeti mirnijim životom. Međutim, njezin prvi suprug bio je alkoholičar i često ju je zlostavljao. Udario ju je šakom u trbuh kad je bila u osmom mjesecu trudnoće. Bila je bolesna tri dana prije nego što je došla liječniku i pala u komu zbog infekcije. Njezina djevojčica bila je mrtvorođena i imala je frakturu lubanje.
Biliana je preživjela, ali je bolnica pokopala dijete jer otac nije imao novca za sprovod. Tijekom braka je trpjela fizičko nasilje – suprug ju je tukao palicom, izbio joj prednje zube i jednom udario pištoljem u glavu. Dovraga, pobjegla je od svojih kumova koji su je sakrili. Godine 2008. dobili su drugu kćer. Razveli su se 2013. godine, ali Biljana nije imala kamo jer joj je baka u Makedoniji zabranila povratak uz riječi: “Rodila sam sina koji treba živjeti ovdje”.
- Godine 2014. upoznala je Milomira s kojim je mislila da bi mogla započeti novi život. Ubrzo su dobili kćer, ali njihova sreća nije dugo trajala. Milomir i Biljana iz prvog braka imaju kćerku. No, Milomirova kći imala je “vezu” s 42-godišnjakom. Biljana i Milomir su incident prijavili policiji, no oni su to uvijek odbacivali kao “susjedsku svađu”.
Ta je “veza” na kraju završila tragedijom. Tijekom okršaja Milomir je pokušao spasiti svoju kćer, a muškarac ga je ubio. Danas Biljana i njezine dvije kćeri žive u unajmljenoj kući i rade povremene poslove kako bi ih uzdržavale. Jedan od Lopinih dobronamjernika dao joj je kuću bez ikakve naknade, no ona je i dalje radila kako bi zaradila za osnovne potrebe obitelji.
