Danica Maksimović nije samo uspješna glumica, već također s ponosom ističe svoju ulogu majke Miloša Lolića, priznatog redatelja. Njezino srce ispunjava ponos jer je, nakon što je nekada bila glumica, postala i majka redatelja Miloša Lolića te stekla međunarodnu afirmaciju. U Berlinu, Beču, Baselu i Münchenu osobno sam svjedočila ogromnoj popularnosti i priznanju koje je moj sin Miloš Lolić već postigao. To je za mene bilo izuzetno ponosno iskustvo, posebno kada su me ljudi iskazivali divljenje čak i do te mjere da su mi ljubili ruku. Biti majka Miloša Lolića predstavlja duboko cijenjen trenutak, i voljela bih da svaka majka osjeti takav ponos. U jednom intervjuu za “Blic”, podijelila sam dirljivu anegdotu iz Miloševog djetinjstva, gdje je izražavao simpatije prema maminom kolegi, Tanji Bošković. Bio je toliko zaljubljen da ju je čak zaprosio crtajući sliku koju je ona zadržala kao dragocjenu uspomenu.
Tanja Bošković uvijek je imala posebno mjesto u mom srcu, čak i od sedme godine kada sam joj hrabro izrazio svoje osjećaje. Iako nije izravno odgovorila, nije me ni odbila. Danica i Tanja dijelile su blisku vezu tijekom života, a Tanja se brinula o meni kada moja majka nije bila dostupna, uspomenu koju čuvam. Ovu priču je Miloš podijelio s medijima, a isto iskustvo je potvrdila i Tanja u jednoj od emisija. U drugom intervjuu, glumica Danica Maksimović hrabro je progovorila o svojoj borbi s jednim značajnim porokom, slavodobitno najavivši svoju pobjedu nad njim. Danica je s ponosom podijelila svoj najveći uspjeh: pobijedila je porok. Prihvatila je svoju ulogu misionarke, ostajući vjerna sebi. Osjećaj zadovoljstva koji je doživjela nije bio samo osoban, već su ga prepoznali i njezin liječnik, obitelj i prijatelji. Danica je shvatila da savladavanje bilo kojeg poroka nije lak zadatak, što čini njezinu pobjedu još značajnijom.U emisiji “Sve u svemu” na TV Prva, Danica je podijelila svoje osobno putovanje koje je započelo prije otprilike osam mjeseci. Sve je bilo usklađeno, a njezina disciplina činila se stabilnom.
Glavni fokus bio joj je na poslu, bez ikakve želje za samouništavajućim ponašanjem. Prepoznala je problem i tražila je malu pomoć, što se brzo dogodilo. Posljednjih 30 godina živi trezvenim životom. Danica se prisjetila i nekih manje ugodnih trenutaka, posebno prelaska iz svijeta sporta u kazalište, što je doživljavala kao izazov. Naglasila je da ljudi imaju sposobnost činiti dobro i zlo te da je potreban samo mali pritisak da se prijeđe granica. No, kada netko dođe do ruba, prisiljen je stati na kraj. Danica je iskreno priznala da je nekada konzumirala litru i pol votke dnevno, ali sada s ozbiljnim tonom s ponosom ističe kako ulazi u Klub književnika u Stupici uz pratnju orkestra. Velikodušno časti druge pićem nakon što primi uplatu od banke kako bi uživali. Ipak, shvatila je da je imperativ staviti kraj takvom načinu života i primijetila je svoj odlučan karakter u tom ključnom trenutku.
