Mnoge životne priče ukazuju na to da život može neočekivano skrenuti u različite smjerove, pri čemu neke od tih priča nose teške izazove, a neke nemaju srećan završetak. Sinoć je mlada žena iz Novog Sada doživela neobično iskustvo kada je, dok se nalazila ispred željezničke stanice, naišla na beskućnika. Iznenadila se kad je shvatila da je muškarac za kojeg je pretpostavljala da je beskućnik zapravo bio profesor kemije.U svojoj objavi na Facebooku, podijelila je svoje iskustvo susreta s muškarcem koji je tražio odmor od hladnog zraka.
„Čovjek je sjedio na hodalici, a njegova pokretljivost bila je značajno ograničena. Nažalost, Željeznička stanica bila je zatvorena, zbog čega je Novosađanka priskočila u pomoć. Muškarac je sjedio na hodalici, očito se teško kretao i nalazio se u lošem stanju. Prije toga, Željeznički kolodvor bio je otključan tijekom noći, pružajući utočište onima koji su zbog lošeg vremena ostali bez krova nad glavom.Međutim, ta praksa je prekinuta, ostavljajući pojedince da traže utočište izvan uz napuštene kuće i divlje mačke. Iako može biti malo toplije, to je još uvijek neprikladno rješenje za potrebne. Iako obično ne stupam u razgovore s beskućnicima, često im nudim hranu ili manju svotu novca. Ali večeras sam osjetila potrebu da učinim nešto drugačije. Shvatila sam da s njima nitko ne razgovara; svi ih jednostavno ignoriraju kao nepoželjne uz cestu. „Možda bi u ovoj kišnoj i prohladnoj večeri jedna jednostavna riječ mogla imati ogroman značaj za ovog čovjeka u nevolji. Dok smo razgovarali, odlučila sam mu ponuditi novac, što je on prihvatio s ljubaznošću. To je bila iskustvo koje je bilo ugodno za oboje. Tokom razgovora otkrila sam da je visoko obrazovan i stekla dublje razumijevanje razloga koji su doveli do njegove trenutne situacije. „Ova priča dolazi od mlade žene koja je podijelila svoje dojmove. Nakon što joj je muškarac otkrio da je profesor kemije, iako je izrazila prvotnu sumnju, na kraju mu je povjerovala. Njegova iznimna artikulacija i očiti intelekt isticali su ga u odnosu na većinu ljudi s kojima se svakodnevno susreće. Dodatno, muškarac je podijelio da je nedavno izašao iz bolnice.Vidljivo je da nosi papuče i pelene koje nije u mogućnosti zamijeniti ili promijeniti sam. Postavlja se pitanje je li suočen s problemima demencije i postoji li zabrinuta obitelj koja ga možda traži. Ako netko od njegovih poznanika slučajno naiđe na ovu priču, neka zna da je u njegovoj blizini, okružen samo praznim ulicama.
„S obzirom na to da se činilo da ništa u toj okolini ne funkcionira, prije nego što sam krenula autobusom, dala sam mu određeni iznos novca. Jasno sam mu stavila do znanja da bi prvo trebao koristiti novac za kupovinu hrane, dok preostala sredstva može potrošiti prema vlastitom nahođenju. Unatoč nedostatku optimizma, još uvijek se nadam da će držati obećanje. Dok sam stajala pored njega, obuzeta razgovorom, dvije mlade žene su slušale našu razmjenu. Ganute mojom nevoljom, obje su ponudile svoju vrstu pomoći. Jedna mu je pružila financijsku podršku, dok je druga donijela svježe pecivo iz obližnje pekare.“ Druga žena je prethodno hranila skupinu napuštenih štenaca samo nekoliko metara dalje od našeg mjesta. Nastavila je s pričom. Žena iz Novog Sada jasno je izrazila da je podijelila svoju priču s jedinom svrhom poticanja ljudi na razgovor s drugima i da se suzdrže od ignoriranja problema onih oko sebe. Moguće je da će njezin mali doprinos pomoći nekome da prevlada izazovno razdoblje i pronađe nadu u budućnosti.
