Sama pomisao na renoviranje, pa čak i krečenje, mnogima ne donosi dobar osjećaj jer sve što radimo po kući zahtjeva mnogo posla, ali i novca.
Renoviranje kuće ili stana je mukotrpan posao, čak i ako ne obavljate fizički rad. Kada u kombinaciju dodate “uradi sam” projekt, posao postaje još zahtjevniji. To je osobito istinito kada pretvarate zastarjelu komodu u funkcionalnu kuhinju. Proces je čak i izazovniji nego što se čini. Međutim, uz marljiv trud, moguće je dovršiti projekt u samo tjedan dana, a da se troškovi svedu na minimum.
Uzimanje starog namještaja i njegova prenamjena nedvojbeno je jedna od aktivnosti koje najviše ispunjavaju. Iako zahtijeva puno truda, osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz gledanja gotovog proizvoda čini sve to vrijednim truda. To je osobito istinito kada se radi o komadu namještaja koji ima značajnu sentimentalnu vrijednost.
Zrinka Krištof krenula je na sličan put i krenula u projekt obnove kuće iz djetinjstva. Tijekom tog procesa naletjela je na komodu koja je bila prevelika da stane u bilo koju sobu. Zrinka je izrazila želju da joj se nađe mjesto jer je bio sastavni dio namještaja koji je ostao iza njezinih bake i djeda i nije se htjela tako lako od njega odvojiti.
Jednog sam se jutra probudila s iznenadnom idejom da napravim kuhinju od dragog komada namještaja, spajajući visokokvalitetnu izradu s nostalgičnim odavanjem počasti mojim djedu i baki. Uzbuđeno sam podijelila svoju viziju sa svojim zaručnikom, koji me ohrabrio da je ostvarim.
Proces je započela rastavljanjem stare komode, odvajanjem gornjeg od donjeg dijela. Nakon što je odvojen, gornji element je pričvršćen za zid i sve su ručke uklonjene kako bi bio spreman za brušenje i bojanje. Nakon toga, donji element je pažljivo izmjeren i napravljene su odgovarajuće rupe za smještaj indukcijske ploče, ugradbene pećnice, sudopera i slavine.
Da bismo stvorili željeni dizajn, radnu površinu smo nekoliko puta spalili malim opterećenjem i pažljivo izbrusili finim brusnim papirom. Za preostalo drvo upotrijebili smo temeljni premaz za ventilaciju na bazi vode. Za postizanje željenog rezultata bila su potrebna četiri odvojena sloja premaza.
Nakon završetka izrade komode pristupilo se nanošenju akrilnog laka na njenu vanjštinu i unutrašnjost. Donja letvica iz srednjeg dijela komode prenamijenjena je za pričvršćivanje na noge, a zatim su ugrađene ugrađene komponente. Cijeli pothvat trajao je otprilike tjedan dana do završetka.
Primarna prepreka na koju smo naišli bila je instalacija uređaja jer je prostor bio ograničen. Kristof je priznao da tim nije očekivao takve poteškoće, ali da su se s tim mogli nositi. Od svih uključenih zadataka, osvjetljavanje radnog prostora malim plamenikom je bilo najjednostavnije i najugodnije.
Važno je napomenuti da su ukupni troškovi bili relativno niski, s procijenjenim ukupno 280 eura potrošeno na dodatni materijal i opremu.
