U današnjem članku vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako da prilikom zapošljvanja razgocarate sa nadležnim jer oni koriste dosta tehnika kkao bi vas testirali.Mi smo vam donijeli nekoliko trikova , aposebno obratite pažnju na broj 5.
- U današnjem poslovnom svijetu, tradicionalne metode procjene kandidata – poput jednostavnog pregleda životopisa i standardnih pitanja na intervjuu – često nisu dovoljne za prepoznavanje istinski kvalitetnih zaposlenika. Sve više poslodavaca koristi psihološke strategije procjene koje kandidati ne prepoznaju odmah kao testove, i upravo zato daju najautentičnije rezultate.
Jedan od najpoznatijih primjera je takozvani test šalice kave. Ova metoda se koristi da bi se uočili detalji u ponašanju kandidata koji mnogo govore o njegovom karakteru. Kandidatu se na početku intervjua ponudi kafa ili čaj, često u prostoriji firme, kako bi se stvorila opuštena atmosfera. Međutim, test ne prestaje tu. Ključno je kako će kandidat postupiti s tom šoljicom nakon završetka intervjua – hoće li je ostaviti na stolu, pitati gdje da je odloži, ili će je samostalno oprati. Ova jednostavna situacija služi kao ogledalo lične odgovornosti, inicijative i timskog duha. Ljudi koji bez pitanja obave mali, ali značajan gest vraćanja ili pranja šalice često se doživljavaju kao samosvjesni i spremni doprinositi bez potrebe da im se kaže šta treba da urade.
- Druga česta tehnika je namjerno čekanje. Kandidatu se zakaže intervju u određeno vrijeme, ali ga se ostavi da čeka 10, 20 pa čak i 30 minuta. Ovaj potez nije rezultat loše organizacije, već pažljivo isplaniran test koji mjeri emocionalnu otpornost i strpljenje. Poslodavci ovako testiraju kako osoba reagira pod stresom, bez direktnog suočavanja – da li postaje uznemirena, nestrpljiva ili zadržava mirnoću i profesionalizam.
U još ekstremnijim slučajevima, ispitivač može početi vikati ili se ponašati nepristojno kako bi izazvao reakciju kandidata. Cilj nije uvrijediti, već simulirati visokopritisne situacije koje se mogu dogoditi na radnom mjestu i posmatrati kako kandidat reaguje – da li ostaje pribran, brani se agresivno, povlači se, ili mudro pokušava smiriti situaciju. Ovakve tehnike nisu česte, ali se koriste u profesijama gdje je kontrola emocija ključna.
- Još jedna neobična tehnika uključuje postavljanje nelogičnih ili apsurdnih zadataka, kao što je zahtjev da “skočite kroz prozor”. Naravno, ideja nije da se kandidat stvarno povrijedi, već da pokaže kreativno razmišljanje. Očekuje se da osoba ne uzme instrukciju doslovno, već da smireno postavi protupitanje, predloži simbolično rješenje ili pronađe humor u situaciji. Na taj način pokazuje sposobnost apstraktnog mišljenja i zdravog prosuđivanja.
Ponekad će ispitivač tokom intervjua ignorisati kandidata – buljeći u ekran, izlazeći iz prostorije, ili telefonirajući. Ovo je test koji provjerava kandidatovu sposobnost da zadrži pažnju sugovornika, ili da odluči da se s profesionalnim tonom obrati i predloži nastavak intervjua u pogodnije vrijeme. Takvo ponašanje kandidata može otkriti njegovu samouvjerenost, odlučnost i komunikacijske vještine.
- Također, postoji metoda u kojoj se kandidata upoznaje sa cijelim timom, čak i neformalno, recimo na ručku ili u hodnicima. Cilj nije samo ljubaznost, već posmatranje socijalne dinamike – kako se kandidat uklapa, kako komunicira, je li opušten ili neprirodan. Timovi često instinktivno osjete da li se neko “uklapa” ili ne, pa poslodavci to koriste kao dodatni kriterijum pri zapošljavanju.
Jedan od najjednostavnijih, ali vrlo efektnih testova je namjerno ispuštanje predmeta, poput olovke, ispred kandidata. Posmatra se hoće li je instinktivno podići i predati, što može biti pokazatelj empatije, brige za druge i spremnosti na saradnju. Ovaj refleks govori više o nečijem karakteru nego riječi izgovorene tokom intervjua.
- Ove metode možda djeluju neobično, čak i nepošteno, ali one su dizajnirane da prepoznaju stvarne osobine ljudi koje se često kriju iza pripremljenih odgovora i naučenih fraza. U svijetu gdje je “autentičnost” postala rijetkost, upravo su ove suptilne, a često nenajavljene strategije, način da poslodavci pronađu one koji se najbolje uklapaju u radno okruženje – ne samo po vještinama, već i po karakteru.
