U današnjem članku vam pišemo na temu braka koji se s vremenom mijenja i nosi drugačije izazove nego na početku. Pišemo o stvarima o kojima se rijetko govori naglas, a koje tiho utiču na bliskost između dvoje ljudi, iz ugla nekoga ko pažljivo posmatra odnose oko sebe.
Brakovi često počnu s velikim emocijama, planovima i osjećajem da će sve trajati zauvijek. Međutim, kako godine prolaze, svakodnevne obaveze, djeca, posao i umor znaju potisnuti ono što je nekada bilo prirodno – povezanost. Klinička psihologinja s dugogodišnjim iskustvom ukazuje na nekoliko obrazaca koji se često ponavljaju u brakovima i koji polako, ali sigurno, dovode do emocionalne udaljenosti, naročito u odnosu muškaraca i žena.
- Jedan od prvih problema koji se javlja jeste gubitak intimnosti i emocionalne bliskosti. Mnogi muškarci osjećaju da više nisu važni u životima svojih supruga, ne zato što ih ne vole, već zato što se komunikacija svela na logistiku. Razgovori se vrte oko obaveza, djece i problema, dok emocije ostaju po strani. Žene, iscrpljene svakodnevnicom, često nesvjesno prestaju da pokazuju interesovanje za misli i osjećaje svojih muževa. Muškarci to doživljavaju kao odbacivanje, što kod njih stvara tiho povlačenje i osjećaj usamljenosti iako su formalno u braku.
S vremenom se pažnja mnogih žena gotovo u potpunosti preusmjeri na djecu. Prekomjeran fokus na roditeljstvo može učiniti da partnerski odnos padne na posljednje mjesto. Žene često osjećaju snažnu odgovornost i strah da nešto ne pogriješe kao majke, pa svu energiju ulažu u brigu o djeci. Muževi, koji su u prosjeku opušteniji po tom pitanju, nerijetko se osjećaju kao da su postali sporedni likovi u vlastitoj porodici. Ovakva neravnoteža stvara napetost, jer se potrebe partnera zanemaruju, a frustracije se ne izgovaraju naglas.
U toj atmosferi nastaje i treći problem – stalna žurba i odsustvo užitka. Kuća počinje ličiti na mjesto obaveza, a ne na sigurno utočište. Žene koje pokušavaju biti savršene majke, supruge i radnice istovremeno često žive u stanju stalnog stresa. Muškarci taj ritam doživljavaju kao emocionalno iscrpljujući i vremenom prestaju pokušavati da se približe. Bliskost se povlači pred umorom, a partneri sve češće biraju tišinu umjesto razgovora.
Posebno osjetljiva tema jeste gubitak vlastitog identiteta kod žena. Mnoge žene nakon godina brige o porodici prestanu da se bave sobom, svojim interesima i izgledom. To ne mora imati veze s površnošću, već s umorom i osjećajem da više nemaju prostora za sebe. Međutim, muškarci to ponekad tumače kao gubitak interesa za odnos. Ako se o tome ne razgovara otvoreno, obje strane počinju graditi pogrešne zaključke i emocionalna distanca se produbljuje.
- Ovakve priče često se mogu pronaći i u analizama koje objavljuju domaći porodični savjetnici i psiholozi u Bosni i Hercegovini, gdje se ističe da brak rijetko puca naglo. Najčešće se raspada tiho, kroz niz sitnih nerazumijevanja koja niko na vrijeme ne prepozna. Upravo zato stručnjaci upozoravaju na važnost razgovora prije nego što nezadovoljstvo postane navika.
Prema iskustvima koja prenose regionalni centri za mentalno zdravlje, veliki broj parova potraži pomoć tek kada emocionalna udaljenost postane duboka. Tada je proces obnove odnosa teži, ali ne i nemoguć. Naglašava se da su oba partnera odgovorna za odnos i da promjene moraju dolaziti s obje strane, bez optuživanja i povlačenja.
Na kraju, poruku potvrđuju i savjeti koji se često mogu pročitati u domaćim stručnim publikacijama i portalima posvećenim porodici – brak se ne održava sam od sebe. On zahtijeva pažnju, razumijevanje i spremnost da se partner vidi i čuje, čak i onda kada je to teško. Iako problemi mogu djelovati ozbiljno, uz iskrenu komunikaciju i volju za promjenom, emocionalna bliskost se može ponovo izgraditi.
