Priče o majčinskoj ljubavi nerijetko se doimaju nestvarno, ali život ponekad napiše scenarije koji prevazilaze i najdirljivije romane. Takva je sudbina Olge Sineljnikove iz Toljatija, kojoj je 1996. godine nestala dvomjesečna beba Maša.
- Ono što je uslijedilo bilo je gotovo četvrt vijeka iščekivanja, boli i nade, a epilog – pronalazak kćerke nakon 24 godine – podsjeća da čuda ipak postoje.Trećeg oktobra te godine, Olga je na trenutak ušla u prodavnicu, ostavljajući kolica s bebom ispred. Kada je izašla, kolica su nestala. Nađena su sutradan u ulazu jedne zgrade, ali od djeteta nije bilo traga. Cijeli grad bio je oblepljen lecima s Mašinom fotografijom. Policija je pratila tragove, uključujući svjedočenja medicinske sestre iz sela Holstovka koja je te noći vidjela nepoznate ljude s bebom umotanom u peškir. Ali istraga je završila u ćorsokaku. Godine su prolazile, a slučaj je ostajao nerešen.
Olga je nastavila da živi, ali nikada nije prestala da traži Mašu. Dobila je još dvije kćerke, Sašu i Ksjušu, a imena im je birala tako da podsjećaju na izgubljenu sestru. Kući je brižno čuvala uspomene na prvorođenče – etiketu iz porodilišta, prve pelene, pa čak i sitne noktiće. Svaka nada, svaka molitva vodila je ka jedinom cilju: pronaći dijete.
- Kada su godine čekanja iscrpile sve resurse, Olga se obratila televizijskoj emisiji „Čekaj me“. I upravo tamo, 2020. godine, stigla je nevjerovatna vijest. Žena po imenu Ljudmila Starova poslala je pismo u kojem je otkrila ispovijest svoje rođake na samrti. Ta žena je priznala da je 1996. godine njeno dijete rođeno mrtvo. U strahu da će izgubiti muža, odlučila je da ukrade tuđu bebu – i otela je Mašu iz kolica. Sa suprugom je napustila Toljati, preselila se u Uljanovsku oblast i djevojčici izvadila nova dokumenta.
Istina je isplivala tek 24 godine kasnije. Voditelji emisije uspjeli su pronaći djevojku koja je svih tih godina živjela pod imenom Vera. Sličnost između nje i Olge bila je zapanjujuća. Za konačnu potvrdu urađen je DNK test: rezultati su pokazali da je vjerovatnoća da su Olga i Vera majka i kćerka bila 99,9%.
U prvi mah, Vera nije željela da učestvuje u televizijskom otkrivanju istine. Šok je bio prevelik – cijeli život vjerovala je da su ljudi koji su je odgajali njeni pravi roditelji. Ali Olga je insistirala, podsjetivši na detalj koji niko drugi nije mogao znati: posebnu mrlju na bebinom stomaku, viđenu još u porodilištu. Taj znak bio je presudan. Vera je odlučila da pozove Olgu i dogovori susret.
- Njihovo ponovno viđenje bilo je ispunjeno suzama, zagrljajima i nevjericom. Dvadeset četiri godine čekanja pretvorile su se u trenutke koji su donijeli i bol i sreću. Vera je priznala da se uvijek osjećala „drugačijom“ u svojoj porodici, ali nikada nije posumnjala u svoje porijeklo. Olga je pak otvoreno govorila o godinama bola i nade, o snovima u kojima je zamišljala ovaj trenutak.
Susret je bio početak nove faze – povezivanja s pravim sestrama, Sašom i Ksjušom. Njihove tople riječi i zagrljaji dodatno su dirnuli Veru. Tako je porodica, iako obavijena tragedijom, ponovo počela da gradi zajedništvo.
Ovaj slučaj izazvao je ogroman odjek i u domaćim medijima. Blic.rs je tada podsjetio na slične slučajeve nestalih osoba koji su zahvaljujući DNK analizi doživjeli sretan epilog, naglašavajući koliko je važno da porodice nikada ne odustaju. Kurir.rs je istakao snagu majčinske upornosti, navodeći da Olga nikada nije izgubila vjeru i da je upravo ta vjera održala porodicu na okupu svih godina. Nova.rs je, pak, analitički pristupila temi, naglašavajući da ovaj slučaj pokazuje i koliko je važno unaprijediti sisteme zaštite djece, kako bi se spriječilo da tragedije poput ove ikada više ponove.
- Iz perspektive Olge i njenih kćerki, ovo nije samo završetak jedne drame – ovo je i početak nove priče. Povratak Maše, sada Vere, nije mogao izbrisati godine bola, ali je donio osjećaj da nada nikada nije bila uzaludna. Ono što se činilo nemogućim postalo je stvarnost: majka je pronašla svoje dijete.
U svijetu punom tragedija, ova priča pokazuje da upornost, vjera i majčinska ljubav mogu pomjeriti granice. Olga je čekala 24 godine, ali njena poruka danas glasi: nikada ne odustajte, jer život uvijek može donijeti neočekivani dar.
