Danas bi Đurđica Barlović, poznata pjevačica Novih fosila, obilježila svoj 71. rođendan. Iako je više nema među nama, draga uspomena na nju kao izuzetnu ženu i pjevačicu ostaje. Sjećanja na majku nikada ne blijede; ona su uvijek prisutna, bez obzira na to koliko godina imali. Ta sjećanja donose radost i evociraju slike zajedničkih trenutaka, rođendana, obiteljskih obroka i ljetovanja na Pagu. Povodom njenog rođendana, moj brat i ja posjetili smo Mirogoj i upalili svijeću, kao što to obično činimo. Naše roditelje, ne samo na njihove rođendane, već posebno na ovakve značajne datume, uvijek držimo u mislima. Prije tri godine, Hrvoje, njen stariji sin, podijelio je sjećanje: “Godine 1992., tijekom kolovoza, bili smo šokirani viješću o njenom preranom odlasku.
Rajko Dujmić, pokojni vođa Novih fosila, ispričao je kako su svi satovi u njegovom stanu prestali raditi u tom trenutku. Kasnije je shvatio to kao božanski znak.” Đurđica nas je napustila u nježnoj 42. godini života. Rajko i Đurđica imali su blisku suradnju i prijateljstvo. Uz Moku i Marinka Colnaga, još dvoje izvođača bilo je u usponu. Đurđica je imala izvanredan vokalni raspon, a Rajko je pisao pjesme koje su savršeno odgovarale njenom glasu. Bez problema je pjevala razne žanrove. Dujmić je opisao Đurđicu kao jedinstvenu i rijetku boju glasa, često nazivanu “srebrnastom”, koja je premoštavala jaz između soprana i tenora. Njen izgovor “s” i “š” bio je šarmantan i zadivljujući, posebno za djecu. Već s 13 godina, Đurđica je pokazala svoj izniman talent na velikoj pozornici festivala “Deca pevaju”.
Njene izuzetne sposobnosti nisu prošle nezapaženo, a producenti popularne zabavne emisije “Obraz uz obraz” odmah su prepoznali njen potencijal. Godine 1974., Đurđica je snimila prvu pjesmu “Kad bi bio samo moj” s Milenom Dravić i Draganom Nikolićem. Nakon završetka srednje građevinske škole, Đurđica se preselila u Zagreb, ostavljajući Split iza sebe. Kasnije je u intervjuu spomenula da, da je znala što je čeka u Zagrebu, nikada ne bi otišla iz Splita. U Zagrebu ju je dočekalo more obožavatelja, ljudi koji su je otvoreno i bezrezervno voljeli, što je rezultiralo njenom velikom popularnošću.
No, iznad svega, za nju je prioritet bila uloga posvećene majke i domaćice. Bila je samostalna i neovisna, čak je znala sama mijenjati gume na automobilu. Njen dom bio je uvijek uredan, a njen sin Hrvoje rado se prisjeća njenih jela s škampima. Objava obitelji i kućanstva bila je važnija od karijere, zarade ili materijalnih dobara. Dujmić joj je priznao prirodni talent za pjevanje, ali i istaknuo njene urođene majčinske i supružničke kvalitete.
