Jasna Marin je osoba koja je odrasla u Bosni i Hercegovini, gdje je bila izložena konceptima nacionalnosti i vjere tokom devedesetih godina, kada je Balkan zahvatila etnička napetost. Njena porodica nije opterećivala svoju djecu tim pitanjima i promovisala je toleranciju. Jasna je danas u mješovitom braku i trudi se usaditi svojoj djeci vrijednosti tolerancije, a pritom ne opterećivati ih pojmovima kao što su vjera i nacionalnost. Ona se sjeća kako su se njeni vršnjaci tokom djetinjstva međusobno etiketirali na osnovu nacionalnosti, a to je doživljavala kao zbunjujuće.
Jasna je svjesna da problemi poput diskriminacije i uvreda često proizlaze iz kuće, a ne samo iz uticaja interneta. Ona smatra da se roditelji i porodica često suočavaju s odgovornošću da prenesu svojim djeci vlastite predrasude ili uvjerenja. Zbog toga ona svojem sinu ne nameće vjerske ili nacionalne pripadnosti, već ga uči da različitosti postoje i da treba poštovati druge. Jasna ne tolerira diskriminaciju i bori se protiv nje u svojoj svakodnevici i učionici.
Jasna je iskusila diskriminaciju tokom svog života i odlučila je biti borac za pravednost i jednakost. Ona potiče pojedince da sami donesu odluke o svojim uvjerenjima i vjerovanjima i ne nameće svoje stavove. Kroz svoj lični primjer, ona podstiče ljude da prepoznaju razlike među ljudima, ocjenjujući ih na osnovu karaktera i postupaka, a ne na osnovu njihove vjere ili nacionalnosti. Ova priča naglašava važnost promovisanja tolerancije, razumevanja i jednakosti u društvu, posebno među mladima.
Mi smo svi prije svega ljudi i sva djeca treba da budu prvenstveno naučena tome, pa onda drugim stvarima, našim različitostima,kulturama i našim zapravo bogastvima. Različitosti su naša bogastva, ali nažalost uvijek će biti ljudi koji to ne shvataju i zloupotrebljavaju.
