Prepoznat po svom izvanrednom talentu, Miroslav Živković, bivši fudbaler rodom iz Vojvodine, nekada je bio istaknuta figura, predstavljajući nadu za bivšu Jugoslaviju. Trenutno, osoba od 53 godine suočava se s značajnim životnim izazovima. Nedavno je Živković otkrio da se suočava s neuobičajenom metaboličkom bolešću poznatom kao porfirija, što je rezultiralo njegovim trenutnim stanjem ekstremnog siromaštva. U svojim najboljim godinama, bio je mladalački ambasador Jugoslavije, a jedno od nezaboravnih iskustava bilo je njegovo učešće u nastupu kadetske reprezentacije 1985. godine na čuvenom stadionu “Wembley” u Londonu. Tada je imao čast igrati pred impresivnih 100 hiljada gledalaca prije finala FA kupa između Manchester Uniteda i Evertona. Svojom izvanrednom igrom ostavio je navijače u čudu, a imao je priliku upoznati i legendarnog Bobija Charltona, koji je bio jednako očaran.

 

 

 

Uprkos postizanju dva gola u slavljeničkom meču protiv Engleske (0:2), bivšem fudbaleru Vojvodine nije pošlo za rukom ostvariti značajnu karijeru. U intervjuu za “Radio Beograd”, Živković je izrazio razočaranje zbog minimalne penzije od 15.000 dinara (250 KM), koju smatra sramotnom za nekadašnjeg vrhunskog sportistu. Da bi pokrivali osnovne troškove, njegova supruga je pronašla posao, pa se sada oslanjaju na njenu platu i penziju. Iako se suočavaju s financijskim izazovima, oduvek su imali posebnu naklonost prema životinjama i aktivno ih podržavaju kad god mogu. Živković i njegova supruga dijele strast prema fotografiji, a sam je priznat umetnički fotograf čiji je rad bio izložen na brojnim izložbama u Beogradu i širom sveta, donoseći mu široko priznanje i nagrade. Nažalost, zbog bolesti je ograničen u kretanju, veći deo dana provodi prikovanih za krevet i suočava se s izazovima izlaska napolje.

 

 

 

Supruga mi je neizostavna podrška u svakodnevnim aktivnostima, poput odlaska u nabavku namirnica, jer moja fizička ograničenja sprečavaju samostalno obavljanje čak i najosnovnijih zadataka. Nedavno smo posetili Irig, grad udaljen 30 kilometara od Novog Sada, gde smo se suočili s izazovnim uslovima života. Naš dom je nedovršen, okružen golog ciglom, bez ikakvog premaza. Očigledno nam nedostaju osnovne potrepštine, jer nemam pristup odgovarajućem kupatilu, pa se moram kupati u buretu. Dodatno smo pogođeni i krađama, gde su ukradeni pokloni koje smo dobili od dobrih ljudi, kako prenosi Večernji list.

 

 

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here