Meso nedvojbeno zauzima posebno mjesto u srcima ljudi diljem svijeta, iako oni koji vode vegetarijanski način života možda misle drugačije. Istina je da su kalorije i proteini koji se nalaze u mesu neusporedivi s bilo kojom alternativom biljnog porijekla ili žitarica.
Naš fokus danas je na prepoznavanju kada se meso pokvarilo i više nije prikladno za konzumaciju. Dok je priprema piletine uobičajena praksa, postoji mogućnost da znatan broj ljudi nije svjestan odgovarajućeg roka trajanja za skladištenje u hladnjaku, unatoč njegovoj raširenosti. Proces hlađenja piletine ima sposobnost spriječiti razmnožavanje bakterija usporavanjem njihove stope razmnožavanja kada temperature padnu ispod 4°C.
Važno je, međutim, napomenuti da se svježu piletinu ne preporuča čuvati u hladnjaku duže od jednog do dva dana. Istu smjernicu treba slijediti i pri skladištenju sirove puretine i drugih oblika peradi. Kako bi se izbjeglo istjecanje sokova i naknadna kontaminacija drugih namirnica, savjetuje se čuvanje sirove piletine u dobro zatvorenoj posudi.
Ako ste piletinu pripremali kuhanjem ili pečenjem, imate mogućnost da je ostavite u hladnjaku otprilike 3-4 dana. Kako biste održali svoju svježinu, ključno je čuvati piletinu u hermetički zatvorenoj posudi. No, ako predvidite potrebu za dužim skladištenjem, preporuča se prebaciti u zamrzivač. Sirovi komadi piletine mogu se sigurno zamrzavati do 9 mjeseci, dok se cijelo pile može čuvati u zamrzivaču najviše godinu dana.
- Suprotno tome, kuhana piletina može se zamrzavati na razdoblje od 2 do 6 mjeseci. Postoje različite metode za određivanje je li vam se piletina pokvarila ili ne. Rast bakterija dovodi do primjetnih promjena u boji i sirove i kuhane piletine, što rezultira pomakom prema sivo-zelenoj nijansi. Ova promjena služi kao vidljiv pokazatelj kvarenja, što ukazuje na prisutnost plijesni. Kad se sirova ili kuhana piletina pokvari, oslobađa kiselkast miris koji podsjeća na amonijak.
Važno je napomenuti da se ovaj poseban miris možda neće lako primijetiti ako je piletina bila marinirana s različitim umacima, biljem ili začinima. Sluzava tekstura piletine ukazuje na to da se meso pokvarilo i da više nije sigurno za konzumaciju. Ako sumnjate u kvalitetu piletine koja se nalazi u vašem hladnjaku, neophodno je da je odmah bacite.
Čin ispiranja piletine pokazat će se uzaludnim, budući da ne posjeduje sposobnost uklanjanja prisutnih bakterija. Zapravo, ovaj pogrešan pokušaj može nenamjerno dovesti do širenja gore spomenutih bakterija na druge kulinarske predmete, kao što su posuđe, pribor i radne površine, čime se olakšava neželjeni proces unakrsne kontaminacije. Ako sumnjate u pokvarenost piletine, preporučljivo je suzdržati se od njezine konzumacije. Najpametnije bi bilo promptno ga odbaciti, preporuča centarzdravlja.hr.
Ako sumnjate da se piletina u vašem hladnjaku pokvarila, savjetuje se da je odmah bacite. Nije preporučljivo pokušavati oprati piletinu, jer to neće učinkovito eliminirati bakterije. Zapravo, ispiranje može dovesti do širenja bakterija na drugo posuđe, površine i prehrambene artikle, čime se potiče unakrsna kontaminacija. Kada je riječ o prepoznavanju novonabavljenog mesa, ključno je promatrati njegovu teksturu i čvrstoću.
Za optimalnu kvalitetu savjetuje se kupnja domaćeg ili lokalnog mesa. Nasuprot tome, starije meso se može razlikovati po prisutnosti krvave tekućine, tamnije boje ili sivkaste nijanse. Procjena svježine mesa može biti zastrašujući zadatak, posebice zbog neizvjesnosti trajanja njegovog skladištenja na tržištu. Ipak, postoje određeni pokazatelji koji mogu pomoći u procjeni njegove svježine. Boja, prisutnost krvave tekućine i pojava bijelih pruga mogu dati uvid u trajanje koje je meso ostavljeno bez nadzora.
Elisabeth Roesicke, glasnogovornica Njemačkog poljoprivrednog centra, tvrdi da se meso kojem je istekao rok trajanja može prepoznati po uranjanju u bazen s krvavom vodom. Ova jednostavna procjena može se napraviti kratkim pregledom pakiranog mesa. Roesicke tvrdi da okus mesa proizlazi iz sadržaja masti.
- Dodatno, on pojašnjava da meso vrhunske kvalitete treba sadržavati minimalnu količinu intramuskularne masti, što se može prepoznati po postojanju bijelih pruga koje podsjećaju na vene razasute po mesu. Odabir svježeg mesa iz lokalnih izvora nedvojbeno je najbolja odluka. Ipak, mogu postojati situacije u kojima to nije moguće. U takvim slučajevima preporuča se odlučiti se za meso koje dolazi iz iste regije, jer bi mu put do trgovine bio kraći.
Uz pažljivo ispitivanje informacija navedenih na pakiranju, jednako je važno izvršiti temeljit pregled samog mesa. Boja mesa određena je specifičnom vrstom. Teletina bi trebala biti blijeda, nalik na perad, ali ne potpuno bijela. Svježa govedina ima umjerenu crvenu nijansu, a ne tamnocrvenu nijansu, dok svinjetina ima nježnu ružičastu nijansu.
