Talentovani glumac rijetko kada govori o svom privatnom životu i uvijek gleda da pozitivno razmišlja, kako o životu, tako i o svojoj karijeri.
Osim izvanrednog talenta, Milan Vasić zna kako zabaviti publiku svojom skromnošću, dobrim odgojem i zdravim svjetonazorom.
Milan Vasić, glumac koji je svojim osmijehom plijenio srca publike, nizao je nevjerojatne uloge, ali ga popularnost nije promijenila. Naprotiv, on i dalje poštuje tradiciju našeg naroda i nastoji da ne padne u zaborav.
Replike iz njegove predstave i serije “Pjevaj brate” čuju se na svakom koraku, a kad zapjeva u najužem krugu prijatelja, to je dojmljiva emocija.
Politika je 2005. Milana opisala kao kultnu estradnu ličnost godine, a od tada je nastavio s vrhunskim ulogama.
Milan Vasić je rođen u Kamenici na Kosovu 1979. godine. Odrastao je na Kosovu uz oca Ljubomira, majku Oliveiru i sestre Tamaru i Milenu, za koje je bio jako vezan. Kad je počeo sukob u sjevernoj srbijanskoj pokrajini, Kamenica je 1999. pripala Albaniji, on i njegova obitelj preselili su se u selo Veliko Ropotovo, gdje su prije imali vikendicu.
Za vrijeme sukoba neko su vrijeme živjeli u Vranju. Unatoč tome, rekao je da je imao lijepo, zdravo i sretno djetinjstvo.
Budući da je znao da mu roditelji ne mogu platiti školarinu, odlučio je upisati pravni fakultet i nastaviti očev posao. Ipak, na nagovor svoje učiteljice u osnovnoj školi, prijavio se za upis i bio primljen na Akademiju dramskih umjetnosti u Prištini.
Godinu i pol kasnije izbio je rat na Kosovu, a studenti glume pozvani su da nastave studij u Beogradu. Bio je u klasi profesora Svetozara Rapajića.
Radi u Narodnom pozorištu u Prištini i ističe kako nema namjeru napustiti rodni grad. On i njegovi kolege često nastupaju u srpskoj regiji Kosovo. Priznali su da su predstavu izveli samo pred jednom bakom, što je oduševilo srpsku javnost.
– Cijelo sam ljeto proveo na Sal planini na Kosovu i Metohiji. Tri mjeseca sam snimao spisateljski program kroz koji sam želio svima približiti ono najljepše o našim planinama. Tijekom snimanja emisije proputovao sam cijelo Kosovo. Ljudi me vole i poštuju. Na Kosovu me smatraju svojim veleposlanikom. Često idem u Metohiju da posetim decu koja igraju folklor i da se fotografišem sa njima.
Obećao sam djeci Velikekoče i Orahovca da ću im pokušati pronaći nogometnog trenera. Uz pomoć prijatelja, nogometaša Nenada Krstičića, uspio sam osigurati trenere za 70 djece. Pokrenuo sam humanitarnu akciju za čovjeka bez bubrega u Sarshangotovusi. Na računu ima 2000 eura, a treba mu oko 70.000 eura. Dobio sam gotovo cijeli iznos, a prodao sam i Bogdanovićev dres.
No, Vasić je osjetio i ne tako dobru stranu djelovanja iza kulisa. Drugim riječima, za film “Vrati se u zonu”, u kojem je glumio, nije dobio ni lipe od ugovorne plaće.
– Nije mi plaćen ni dinar. Mislim da sam čak bio izvan sebe. Rekao sam producentu da me se ne boji jer ga neću tužiti. Jedino čega se treba bojati je Bog, jer On sve vidi. Svatko može prevariti druge.
Dajem 100 posto sebe i uživam snimati, ali da netko ovako nešto napravi, meni ništa ne znači. Pogotovo za glavne glumce koji nose cijeli film. Tako tužno. Rekao sam svima da me se ne boje, nisam se htio buniti – i on je to znao.
