Unatoč sve većoj stopi razvoda u Srbiji, Sergej Ćetković vjeruje da je brak vrijedan i da ne bi trebalo ugrožavati vezu s partnerom. On je čvrsto uvjeren da nijedna avantura nije vrijedna rizika za njegovu vezu sa suprugom Kristinom. Sergej je zaljubljen u Kristinu, svoju ljubav iz djetinjstva, i naglašava da svaki muškarac treba biti svjestan da žena sve primjećuje. Njihova veza ide dalje od običnog odnosa jer su njihove obitelji povezane kroz kumstvo i dugogodišnje prijateljstvo. Njihova ljubavna priča dobila je značajan zaokret kada je Sergej otpjevao serenadu Kristini uz pjesmu “Tina, bambina” tijekom jednog od svojih nastupa u Podgorici.
Čim se Kristina nasmijala, Sergej je znao da je ona prava za njega. Odlučan da je ponovno vidi, prišao joj je i zamolio je da se ponovno sastanu. Kristina mu je odgovorila s osmijehom: “Dat ću ti sliku da me i dalje gledaš.” U današnjem svijetu, Sergej shvaća da je ona njegova savršena polovica i čvrsto vjeruje da svaki muškarac ima svoju suđenu dušu. “Sve me osvojila od samog početka svojom hrabrošću koja je podsjećala na muškarca. Posjeduje kvalitete jednostavnosti, dobrote, marljivosti, pažljivosti i autentičnosti te se ne upušta u prijevare. Pristupa svakoj situaciji s realnim razmišljanjem. Često mi je najstroži kritičar, što ponekad može biti izazovno, ali moram priznati da je često u pravu. Naša povezanost se dogodila, unatoč našim različitostima”, priča Sergej.
Sergej Ćetković i njegova supruga Kristina 2010. godine usvojili su djevojčicu Lolu, a dvije godine kasnije i Milu. Tijekom gostovanja u “Goca Showu”, Sergej je govorio o svom privatnom životu, uključujući trenutak kada je postao otac dvjema predivnim djevojčicama. On često provodi vrijeme gledajući njihove stare video snimke i fotografije kada su bile male. Svaka od njih ima svoju jedinstvenu osobnost. Mila je postala stalna pratilja Lole, uvijek uz nju, prateći svaki njen pokret i izvještavajući nas o tome”, otkriva Sergej.
Kako su im priopćili vijest o posvojenju? Ispričao sam im kroz priče, opisao sam posebnu školu za djecu u kojoj su bili smješteni i kako smo saznali da netko s nestrpljenjem iščekuje naš dolazak. Kada smo se napokon susreli, dočekala nas je na vratima i upitala: “Zašto vam je trebalo toliko dugo?” Bilo je ključno pronaći način da tu informaciju prenesemo na najživlji i najnježniji način, izbjegavajući bilo kakvu moguću traumu, budući da ljudi često senzacionaliziraju takva iskustva. Međutim, takvo pretjerivanje nije potrebno. Obavijestili smo Milu da smo Lola, mama i ja došli po nju, a ona je podigla ruku i rekla: “Evo me.” Sergej ističe važnost pojednostavljivanja procesa posvojenja unutar institucija kako bi se osiguralo da svako dijete pronađe ljubavnu obitelj.
