Tokom očaravajućeg mjeseca oktobra, cijenjeni restorani i dalje su veoma traženi, prvenstveno zbog sezone vjenčanja. Zapanjujuće je da su brojni parovi već započeli distribuciju pozivnica za svoje predstojeće vjenčanje, signalizirajući nepokolebljiv žar za slavlje. Nažalost, buduća mlada, koja je spremna da krene na svoje bračno putovanje u prvim danima ovog slavnog mjeseca, nehotice je uznemirila svoje drage drugove.
Prije nekoliko sedmica, novopridruženi par je ljubazno uputio pozive svojim cijenjenim gostima, iako su rasprave oko ove sjajne prilike kružile među njihovim dragim prijateljima i voljenim članovima porodice mjesecima prije. Mlada je od samog početka žarko insistirala na tome da svadbu organizuje u raskošnom restoranu u očaravajućem Beogradu, što je odluka koja je nesumnjivo podrazumevala velike troškove.
Mladin odani školski drug je otkrio ovo otkriće, dok je kolega sa univerziteta izneo svoja razmišljanja. Moja najveća briga leži u dubokom značaju svadbenog poklona, koji prevazilazi puku novčanu vrijednost, kako za mladence, tako i za njihove drage porodice. Imperativ je da im se ova radosna prilika ureza u sjećanje, neopterećeni mladenkinom strepnjom zbog novčanih priloga koje su joj dali gosti. Mlada je od samog početka izrazila nepokolebljivo uvjerenje da je vrijednost “stolice” od najveće važnosti. U njenim očima cena po osobi za njihovu cenjenu aferu iznosi 70 evra.
Ostao sam bez riječi, zarobljen njenim odlučnim uvjerenjem da bi poklon od otprilike 100 eura bio zaista prikladan, nadmašivši samu cijenu menija, kako bi se prigodno ispoštovala prilika. Uvaženi kolega primjećuje da subjekt trenutno nije uključen ni u kakve profesionalne poduhvate, ali ipak izražava iskrenu želju da oda počast i pokaže divljenje. S obzirom na našu relativno daleku vezu, u početku sam smatrao da je 50 eura odgovarajuća suma za svadbeni poklon.
