Usnija Redžepova se profilirala kao istaknuta ličnost u domeni folklorne i romske glazbe na ovim prostorima. 2015. godine, nakon dugotrajne i teške borbe, podlegla je upornoj bolesti. Njezin životni put obilježen je brojnim izazovima. Samo tjedan dana prije smrti, pjevačica je hitno primljena u bolnicu zbog respiratornog problema koji nije uspjela na vrijeme prebroditi.
Unatoč brojnim preprekama s kojima se suočavala tijekom života, ostala je nada. Posljednji dani bili su za nju posebno teški jer je proživljavala duboku patnju i nepodnošljivu bol. No, kako je prenijela Kuriru, u tom razdoblju nastojala je zadržati pozitivan stav do samog kraja. Usnija Redžepova, folk pjevačica romskog i turskog podrijetla, rođena je u Skoplju, a cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetila je Beogradu, identificirajući se prvenstveno kao Jugoslavenka, ali i kao Makedonsko-Srpkinja.
Kako bi spriječila eventualne nesporazume, Usnija se prvotno odlučila javno predstavljati prezimenom Jašarova, budući da je često dolazila u zamjenu s iznimno darovitom pjevačicom Esmom Redžepovom, s kojom, unatoč raznim nagađanjima, nije imala obiteljske veze. Njezina glazbena karijera započela je sredinom 1960-ih, nakon preseljenja u Beograd 1964. Tijekom svoje uspješne karijere izdala je devet albuma, pet singlova i EP.
Priznata kao jedinstveni stručnjak za narodnu glazbu Makedonije i južne Srbije, njezine izvedbe na romskom i turskom duboko su utjecale na publiku. Svoj izuzetan uspon pripisuje tumačenju Koštane, lika iz djela Borislava Stankovića, u predstavi Raše Plaovića, koja je bila glavna tema Narodnog pozorišta u Beogradu impresivnih 25 godina. Od ukupno 192 izvedbe, Usnija je Koštanu utjelovila više od 150 puta. “Upustimo se u igru Twister.
Prema njezinoj biografiji, ova darovita osoba rođena je 4. veljače 1946. godine u Skoplju u Makedoniji. Njen otac Jašar bio je pripadnik romske zajednice, dok je majka Sabrina bila turskog porijekla. Oba su roditelja bila u braku prije njihove zajednice, a iz tog prethodnog braka majka je donijela dvoje djece u obitelj. Nakon toga rođeni su Usni i njezino troje braće i sestara.
Živeći u skromnom stanu u Skoplju, koji je njezinom ocu osigurala vojska, vodili su skroman život. Otac joj je bio zaposlen kao vodoinstalater, a majka se posvetila domaćici. Brojni intervjui s pjevačicom otkrivaju da, iako je doživjela skromno odrastanje, nije se susretala s značajnijim uskraćivanjem. Definirana svojom sramežljivošću, izbjegavala je pjevati čak i tijekom obiteljskih slavlja i okupljanja, za razliku od svoje odvažnije braće i sestara. Kako to često biva, ne može se izbjeći njihova sudbina; tako se Usnija sasvim nenamjerno našla na pjevačkom natjecanju koje organizira Radio Skoplje.
Usnijina obrada pjesme Radmile Karaklajić ‘Ajmo svirat twist’ oduševila je sve prisutne, kako publiku, tako i glazbene urednike. Odabrala je odreći se očevih ambicija radi svoje karijere. Unatoč velikoj potražnji za pjevačicom njezina talenta, njezin je otac ostao odlučan u svom neodobravanju, budući da je takvo zanimanje smatrao sramotnim za žene tog doba.
Želio je da njegova kći dovrši svoje obrazovanje i da pokaže osobine marljive i ugledne žene u skladu s njegovim načelima. Njegovo protivljenje karijeri koju je odabrala bilo je očito u njegovom neprestanom kritiziranju njezinog odijevanja, čak i nakon što je postigla značajan uspjeh.
Nakon završetka srednjeg obrazovanja, Usnija je napustila svoj dom u Skoplju i preselila se u Beograd, gdje je upisala arabistiku na Filološkom fakultetu. Nastanjena u naselju Krnjača, udaljenom od centra grada, kao studentica je vodila skroman način života te se odlučila za dopunu prihoda nastupati po kafićima i restoranima.Na jednoj od večeri nastupa susrela je makedonskog glazbenika Naska Džorleva koji ju je pozvao da preuzme mjesto pjevačice u njegovom ansamblu.
Tijekom pet godina surađivali su i intenzivno nastupali diljem Jugoslavije. Visoko obrazovanje za nju je ostalo sekundarni prioritet; tako da, iako je nakon petogodišnje stanke nastavila s akademskim poslom, nije završila studij 1969. te je naposljetku napustila fakultet 1973. Umjesto da se nastavi baviti znanstvenim radom, prihvatila se uloge Koštane u drami koja nosi isto ime.
I Tito i Castro duboko su se divili njezinom umjetničkom doprinosu. Glazbu Usnije Redžepove posebno je njegovao jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Njihov prvi susret dogodio se na jednoj priredbi na kojoj je pozvana da nastupi za lovce na njegovom imanju u Karađorđevu. Nakon njezina nastupa, Titov pomoćnik prenio je poruku da se predsjednik želi upoznati s njom. Osim toga, dobila je priznanje meksičkog veleposlanika, koji je izrazio interes za preuzimanje jedne od njezinih ploča.
Njezina izjava o slanju albuma njemu na njegovu adresu izazvala je smijeh prisutnih u dvorani. Jednom prilikom, kada je Fidel Castro, predsjednik Kube, posjetio Jugoslaviju, Usnija je dobila poziv da nastupi za prisutne na večeri koju je Tito priredio na Brionima. Iako ju je Tito često gestikulirao da priđe njihovom stolu, kabel njenog mikrofona nije bio dovoljno dugačak da to primi. Shodno tome, Castro je ustao i smjestio svoju stolicu točno ispred Usnije, gesta koju su drugi gosti kasnije oponašali.
Nakon toga je predsjednik Kube zatražio da izvede pjesmu “Ide Tito over Romania”. Njezina jedina želja bila je roditi dijete. Iste godine, na probama za “Koštanu”, upoznaje ljubav svog života, Slavoljuba Šešića Šeleta, koji je radio kao aranžer i glazbeni urednik na Radio Beogradu. Njihova se veza u početku nije manifestirala kao romantična; nego su uspostavili čvrsto prijateljstvo. Ipak, Usnija je kasnije priznala da je osjetila duboku energiju kada je Seleta prvi put ušla u sobu.
Posjet Njemačkoj doveo je do neočekivane transformacije prijateljstva u ljubav, koja je kulminirala vjenčanjem para u Beogradu 1978. Posvetili su cijeli svoj profesionalni život srcu Beograda; međutim, devedesetih su gradsku živost zamijenili vikendicom u Moštanici, smještenoj u blizini glavnog grada Srbije. Nažalost, nakon samo pet godina vratili su se urbanom životu, budući da su obje osobe osjećale duboku privrženost svojim prijašnjim užurbanim rutinama, koje su im jako nedostajale. U intervjuu iz 2006. spomenula je jedinstvenost svog braka i izrazila da su jedini aspekt za kojim čezne u svom životu njezina djeca.
