S dubokim osjećajem ponosa i suzama u očima Arijana Mihajlović osvrnula se na posljednje dane svog supruga Siniše Mihajlovića koji joj je bio čvrst oslonac. Poznat kao legenda srpskog nogometa, Siniša je bio dio cijenjenog para uz svoju suprugu Arijanu, uglednu voditeljicu i manekenku, cijenjenu među slavnim osobama. Ljubazna Talijanka podnijela je značajnu žrtvu vlastite karijere kako bi se posvetila njihovoj djeci i podržala Mihu u njegovim sportskim nastojanjima; s druge strane, dosljedno je odavao priznanje njezinim doprinosima sve do samog kraja.
Nakon gubitka supruga, koji se hrabro borio s leukemijom, doživjela je duboki osjećaj da joj je tlo ispod nogu uklonjeno. Nakon Sinishine smrti, Ariana se povukla iz javnosti i svoju najveću utjehu pronašla u prisutnosti svojih unuka. Dok je otkrivala svoje najskrovitije misli i nudila letimičan uvid u duboka otkrića koja su se pojavila tijekom Sinishine borbe za život, do suza je ganula srca ljudi diljem svijeta. “Naš prvi susret dogodio se kada sam imao 23 godine; nedugo nakon toga smo se vjenčali i krenuli na put zajedničkog odgajanja naše djece.
“Ljubav koju smo dijelili bila je izuzetna i trajala je 27 godina; zahvalna sam na životu koji smo zajedno izgradili”, primijetila je graciozna Talijanka. Bezvremensko odijelo dizajnerice Jovane Joksimović naglašava siluetu i daje izraženiji struk. Njezin put kroz Mihinu bolest predstavljao je ogromne izazove, a ona iskreno priznaje da proživljava niz emocionalnih faza. “Nakon njegove smrti, bila sam toliko izvan sebe od šoka da sam se neočekivano svima nasmiješila. Možda je ova reakcija proizašla iz činjenice da je gubitak supruga označio moj prvi veliki gubitak.
Nakon tog razdoblja proveo sam nekoliko mjeseci boreći se sa sumnjama u vlastitu psihičku stabilnost. Prisutnost Siniše u kućanstvu bila je nepogrešiva; Mogla sam osjetiti njegove ruke na mojima i jasno sam čula zvuk njegovih papuča u kuhinji. Jedne sam noći osjetila kako leži pokraj mene u krevetu, primjećujući pomicanje madraca na jednu stranu.
Nakon toga sam počeo razgovarati s drugima koji su također pretrpjeli gubitak, što je rasvijetlilo činjenicu da nisam bio sam u svom iskustvu. Suočena s neizvjesnošću oko toga kako se ponovno uključiti u svoj svakodnevni život i ispuniti svoje obveze, osjetila je duboki osjećaj praznine i zbunjenosti. Tijekom tog vremena priznala je nužnost traženja stručne pomoći kako bi upravljala svojim emocijama.
“Protekla godina za mene je predstavljala značajne izazove. U prvim mjesecima nakon Sinišine smrti bila sam istinski u šoku i nesposobna za bilo kakve aktivnosti. Postupno, uz vodstvo stručnjaka, nastojim se suočiti sa svojom tugom. Psihologinja je primijetila, ‘Ariana, imaš dva izbora: možeš živjeti ili možeš umrijeti.’ Kao odgovor, odlučila sam živjeti za dobrobit svoje djece i poštovati uspomenu na svog muža.
Arijana Mihajlović primijetila je promjenu na Siniši tijekom njihovog odmora na Sardiniji, jer je primijetila da djeluje umornije nego inače. “Prvi put na ovom putovanju na Sardiniju, prepoznao sam da se čini malo umorniji nego inače. Sljedeći dan, nakon teniskog meča s prijateljem, nije se mogao ustati iz kreveta i više nije mogao hodati. Otišli smo na hitnu pomoć, gdje je medicinsko osoblje izrazilo nesigurnost u vezi s njegovim stanjem. Nakon dijagnoze odlučio je prešutjeti informacije od svoje obitelji dva dana prije nego što je otputovao u Bolognu na dodatne pretrage.
Najviše me boli što je ta dva dana odlučio nikome ne otkriti nikakve informacije. Kad mi se konačno obratio, moja je početna pretpostavka bila da traži priliku za posao. Umjesto toga, prenio je nešto što nisam očekivao: “Zdravo, ljubavi… imam leukemiju.” Sljedeće četiri godine obilježene su brojnim izazovima, fluktuacijama i postojanim osjećajem nade. Kad sam primio vijest o njegovoj dijagnozi leukemije, ostao sam u nedostatku riječi i nisam znao što dalje. Uvjerio sam ga da ćemo se zajedno suočiti sa svakom preprekom, uvjeren da će nas naša novootkrivena snaga voditi do trijumfa.
Ističe da glasoviti Miha nikada nije popuštao; čak i nakon što je dao ostavku na svoj položaj, nastavio se suočavati sa svojom bolešću s nepokolebljivom otpornošću i odlučnošću. Nakon prve transplantacije koštane srži, čini se da se vratio privid normalnosti. Nažalost, dvije i pol godine kasnije bolest se ponovno pojavila. Ova me spoznaja ispunila dubokim strahom da ću ga izgubiti, priznajući težinu okolnosti. Poduzeta je druga transplantacija, ali se na kraju pokazala neuspješnom.Posljednji tračak nade nalazio se u eksperimentalnom liječenju u Bergamu, koje, iako je počelo obećavajući, na kraju nije dalo očekivane rezultate.
Njegovoj su supruzi liječnici priopćili da su iscrpili sve mogućnosti za spas Siniše. “Liječnici su mi prenijeli da više nema dostupnih alternativa. Kao rezultat toga, postigla sam dogovor s djecom da zataje ovu informaciju od njega. Proteklih mjesec dana postojali smo pod teretom svijesti da bi njegova smrt mogla nastupiti u svakom trenutku bio je svjestan da mu je vrijeme ograničeno, a najdublja muka proizlazila je iz spoznaje da neće svjedočiti rastu svoje djece.
Rekao mi je: “Žao mi je što neću svjedočiti našoj djeci dok rastu i stare.” Unatoč mojoj želji da artikuliram bezbroj osjećaja, osjećao sam obvezu da ostanem odlučan i nisam si mogao dopustiti da se pokolebam. Samo dva dana prije smrti, izrazio je svoju naklonost prema meni; kroz te četiri godine proživio sam duboke šokove od svojih iskustava u bolnicama. Promatrala sam i užas koji se zrcali u Sinišinim očima, pa čak i sada tražim utjehu dok ta sjećanja izranjaju noću, podsjećajući me na moja proživljena iskustva. Kako su izgledali posljednji trenuci Siniše Mihajlovića?
Istaknuta ličnost srpskog, italijanskog i svetskog fudbala, i kao igrač i kao trener, preminuo je 16. decembra 2022. obavijen ljubavlju supruge, dece i najbližih prijatelja. “Nakon što sam primijetio promjenu u njegovom disanju i shvatio da mu je vrijeme ograničeno, pozvao sam djecu. Šutjeli smo u njegovoj prisutnosti. Držao sam ga za ruku i svjedočio njegovoj borbi za dah. Uvjeravao sam ga: ‘Brinut ću o Chimu.’ ‘ S uzdahom, Ariana razmišlja: “Tek u tom trenutku je otišao, udahnuvši posljednji dah čuvši te riječi.
“Nitko od nas nije lio suze do tog trenutka. Energetski val ispunio je prostoriju, ali suze su bile prisutne. Pazila sam da Siniša ne vidi moje suze, jer sam bila tu da ga podržim. I moja djeca se iskreno trude upravljati svojim izazovima; nisu se povukli u sebe. ‘Oni postaju sve jači i žele pokazati svoje sposobnosti svom ocu’, zaključila je bezbroj izazova s kojima se Siniša suočavao, kako u svojoj nogometnoj karijeri, tako iu privatnom životu. njegovu stranu.
Njezina podrška bila je ključna u izazovnim vremenima, posebice kada je Siniša 2019. godine dobio dijagnozu leukemije. Tijekom njegove teške borbe s bolešću, ona je bila oslonac snage, a često su se upuštali u otvorene razgovore o toj temi. Trajna predanost i ljubav koju je gajila prema Siniši i danas odjekuju među brojnim pojedincima.
Tijekom cijelog braka Siniši i Ariani obitelj je bila na prvom mjestu te zajedno podižu petero djece. Kao predani roditelji, nastojali su prenijeti odgovarajuće vrijednosti svojim potomcima. Snaga njihove veze i uzajamna potpora koju su pružali jedno drugome tijekom zajedničkog vremena često je bila vidljiva u njihovim zajedničkim intervjuima.
