U planinskom prevoju Rostovo, smještenom između Bugojna i Travnika, nalazi se gotovo zaboravljeno mjesto koje je nekada bilo prepuno života, a sada je gotovo napušteno. U tom tihom kutku svoje očevine živi i radi 91-godišnji Nedo Milutinović, najstariji ovčar u Bosni i Hercegovini. On je čuvar svog rodnog kraja i posljednji stanovnik ovog izolovanog područja.
“Došli su posljednji dani, dok ja slabo stojim. Mojih godina ovdje više nema, svi su umrli. Ja provodim proljeće, ljeto i jesen ovdje na svojoj zemlji, čuvajući ovce i dočekujući rijetke posjetioce”, kaže deda Nedo.
Iako je imao priliku napustiti svoje rodno mjesto, Nedo nikada nije mogao ostaviti svoju zemlju, koja je za njega bila izvor života i identiteta. Ratovi su ostavili dubok trag, smanjivši broj stoke koju je nekada posjedovao.
“Nekada sam imao i konje, volove… Čak sam htio nabaviti traktor, ali nije bilo suđeno”, izjavio je Nedo za N1.
Nikada nije pohađao školu, ali je sam naučio čitati i pisati. Najbolje je naučio razumjeti ljude, iako sada žali zbog mnogo toga što je izgubljeno.
“Da li biste vjerovali da su životinje bolje od ljudi? Životinje se pomažu, a ljudi se razdvajaju i dijele. Kakve podjele? Kad naši ljudi odu u Njemačku da zarade puno novca, tamo im daju pomoć. Kako oni to mogu, a mi ne možemo? Životinje su bolje od ljudi. Složnije su i pametnije”, kaže Nedo sa tugom.
Uprkos svojoj usamljenosti, Nedo nikada nije potpuno sam. Njegovi sinovi i unuci povremeno ga posjećuju, ali njegovi najvjerniji saputnici su tri psa – Boki, Zela i Bela, koji su uvijek uz njega.
Dok Nedo Milutinović nastavlja svoj svakodnevni život, čuvajući ovce i uživajući u miru svog zavičaja, njegova priča postaje dio naslijeđa ovog zaboravljenog kraja. On simbolizira upornost i vezu s tradicijom koja je u današnjem svijetu sve rjeđa. Njegova priča je podsjetnik na vrijednosti koje su nekada bile temelj života u Bosni i Hercegovini. Njegov životni put i odluka da ostane na svojoj zemlji, unatoč svim teškoćama, inspiracija su mnogima.
Nedo je primjer čovjeka koji ne odustaje, koji se drži svojih korijena i vrijednosti. Njegova priča nas uči važnosti očuvanja tradicije i poštovanja prema zemlji koja nas hrani i pruža nam identitet. Iako je njegov svijet sada mali, njegov uticaj je veliki. Deda Nedo Milutinović, sa svojim psima i ovcama, čuva sjećanja na prošla vremena i prenosi ih budućim generacijama. U njegovoj tišini i usamljenosti odjekuje mudrost i snaga jednog vremena koje ne smijemo zaboraviti.
