- Kuća Radoša Bajića služi kao mirno utočište za cijelu njegovu obitelj. Radoš Bajić, multitalentirani pojedinac, ističe se u raznim kreativnim područjima poput glume, režije i scenarija. Njegove iznimne sposobnosti priskrbile su mu brojna priznanja, a mnoga će ih još slijediti. Ipak, iznad svih njegovih profesionalnih postignuća na području uloga, filmova i serija, obitelj mu je i dalje najveći prioritet.
Kako mnogi tvrde, on nosi titulu najbogatijeg glumca, ali ne zbog svog novca, već zato što je postigao nešto nevjerojatno rijetko – dijeli dom sa svim svojim potomcima. Upravo zbog toga dom Radoša Bajića vrvi od radosti i veselja…
Smještena u mirnom dijelu Beograda, nalazi se prostrana trospratna rezidencija u kojoj stanuju cijenjeni glumac, njegova supruga Milena, kćerka Jelena i njezin suprug, sin Nedeljko i njegova draga osoba, te posljednje, ali svakako ne najmanje važno, glumčevi dragi unuci Sofija, Lenka, Aleksandar i Filip. Štoviše, prostrano dvorište koje okružuje kuću je igralište za živahne pse koji se slobodno vesele svaki dan.
Susjedi obitelji Bajić svjedoče o iznimnoj Radoševoj gostoljubivosti, pobravši samo pohvale glumcu i njegovim potomcima. Prema njima, Bajić je puna kopija svoje televizijske ličnosti – otvoren, ljubazan i vječito dobronamjeran prema svima.
Bez obzira na pohvale kojima se obasipa, glumac svoju suprugu Milenu dosljedno ističe kao temelj njihove obitelji i doma. Tijekom njezine bolesti cijela je obitelj prošla kroz vrlo izazovnu fazu. Ipak, Bajić je ostao uporan, kao i uvijek, te su uz Božju pomoć iz iskušenja izašli još otporniji i složniji.
Radošev film “Heroji Halijarda”, koji se trenutačno prikazuje u kinima, služi kao podsjetnik na zvjezdanu glumačku postavu u kojoj glume hvaljeni glumci poput Žarka Lauševića.
- Biografija
Rođen 24. septembra 1953. godine u selu Medveđa kod Trstenika, Radoš Bajić je osnovno obrazovanje stekao u rodnom gradu, a srednju glazbenu školu nastavio je u Nišu. Godine 1976. uspješno je završio studij na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi profesorice Ognjenke Milićević.
Godine 1975. njegov profesionalni put započinje portretiranjem Nedeljka Čabrinovića pod redateljskim vodstvom Veljka Bulajića. Talent ovog nadarenog mladog glumca nije prošao nezapaženo jer su ga vrlo brzo pozvali da gostuje u brojnim renomiranim beogradskim kazalištima. U Jugoslavenskom dramskom pozorištu dobio je poziv od profesora Miroslava Belovića da utjelovi Lauru u vrlo uspješnoj predstavi Dundo Maroje. Narodno kazalište Zrikavica pokazalo je svoje umijeće u Crvenom šalu Antonija Isakovića, a Atelje 212 predstavio ga je u ulozi Nenada u drami Dvoboj vlastitog autora, uz cijenjenog Jovana Milićevića.
