Promjena nacionalnog identiteta radi političkih ciljeva u Bosni i Hercegovini nije novost. Tokom predizbornih kampanja političari često koriste nacionalističku retoriku, ali kad dođe vrijeme za raspodjelu mandata i pozicija, sve se mijenja, uključujući i njihov nacionalni identitet. Nedavni slučaj imenovanja Dragane Čavka u Upravni odbor Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) predstavlja najnoviji primjer ove prakse.
Čavka je imenovana kao predstavnica bošnjačkog naroda, što je izazvalo reakcije i pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa od strane Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske. Naime, Dragana Čavka, ranije Ristić, bila je pomoćnica ministra turizma RS-a i izjašnjavala se kao Srpkinja. Nakon udaje za Admira Čavku, tadašnjeg potpredsjednika SBB-a, promijenila je prezime i nacionalnu pripadnost.
Predsjednik Kluba bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a, Alija Tabaković, izjavio je da će se tražiti provjera da li je Čavka zaista Bošnjakinja, ili je njena promjena identiteta motivisana političkim interesima. Klub Bošnjaka pokrenuo je proceduru pred Vijećem i Ustavnim sudom kako bi se utvrdila njena prava nacionalna pripadnost.
Ovaj slučaj nije usamljen. Promjena nacionalnosti među političarima postala je uobičajena praksa u BiH, gdje pojedinci prilagođavaju svoj identitet potrebama političkih kvota. Srđan Ostojić, politički analitičar, upozorava da ovakva praksa postaje sve učestalija i da narušava integritet javnih institucija. Političari često mijenjaju nacionalni identitet kako bi osigurali pozicije, bez obzira na stvarnu pripadnost.
Tanja Topić, politička analitičarka, dodaje da čak i najvatreniji patrioti nisu imuni na promjenu nacionalnog identiteta ako im to donosi privilegije. Oni su spremni prihvatiti pripadnost drugoj etničkoj skupini radi funkcija, dok istovremeno šire govor mržnje protiv te iste skupine. Ova pojava ukazuje na dublji problem u društvu gdje se nacionalni identitet koristi kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva.
Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red, ističe da bi slučaj Dragane Čavka mogao otvoriti put za regulaciju ovih pitanja. Predlaže da se izmjenama Izbornog zakona ograniči mogućnost promjene nacionalne pripadnosti u više uzastopnih izbornih ciklusa. Time bi se osiguralo da predstavnici konstitutivnih naroda stvarno zastupaju interese svojih zajednica.
Prema aktuelnom Izbornom zakonu, nacionalnost se može mijenjati svakih četiri godine, što omogućava političarima da prilagođavaju svoj identitet u skladu s trenutnim političkim prilikama. Ovaj zakon omogućava manipulaciju nacionalnim kvotama, što dovodi do situacija gdje se nacionalni identitet koristi kao sredstvo za osiguranje političkih pozicija.
Ovi primjeri pokazuju kako se nacionalni identitet često žrtvuje radi političkih ciljeva. Potrebne su hitne izmjene Izbornog zakona kako bi se spriječila zloupotreba nacionalnog identiteta i osigurala stvarna zastupljenost svih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
