Koncert benda “Bijelo dugme” na Arsenal festu 2024. u Kragujevcu ostao je upamćen kao nezaboravno muzičko iskustvo, obilježeno iznenađenjem i snagom pevača Alena Islamovića. Iako je pevač došao na binu u invalidskim kolicima zbog puknute Ahilove tetive, što je rezultiralo hitnom operacijom samo četiri dana ranije, nije želeo propustiti priliku da sudjeluje u proslavi 50 godina postojanja benda.
- Unatoč savjetima liječnika da se strogo pridržava mirovanja najmanje dva tjedna, Alen je pokazao iznimnu profesionalnost i predanost publici. Usprkos tome što je bio ograničen na sjedenje tijekom nastupa, Alen je izveo svoje hitove s strašću i energijom, pružajući publici nezaboravan doživljaj. Njegova pojava u invalidskim kolicima izazvala je iznenađenje i divljenje kod publike, koja je s oduševljenjem sudjelovala u pjevanju stihova njihovih omiljenih pjesama.
Na koncertu su odzvanjali hitovi iz svih faza karijere benda, poput “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo”, “Na zadnjem sjedištu mog auta”, “Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira” i mnogi drugi. Atmosferu su dodatno obogatili vijorenje zastave Jugoslavije u publici, reflektirajući duboku povezanost publike s povijesnim trenucima koje je glazba benda pratila kroz generacije.
Goran Bregović, vidno zadovoljan nakon završetka koncerta, izrazio je nadu da će publika dugo pamtiti tu noć, naglašavajući važnost i emotivnu snagu glazbe “Bijelog dugmeta” u kolektivnom pamćenju.
Ovaj događaj nije samo svjedočanstvo o umjetničkoj izdržljivosti i predanosti, već i o dubokom spoju između benda i njihove vjernosti publici, što je učinilo koncert nezaboravnim i jedinstvenim iskustvom za sve prisutne.
BONUS TEKST
“Bijelo dugme” je bio jedan od najutjecajnijih i najpopularnijih rock bendova s prostora bivše Jugoslavije, čije je ime postalo sinonim za kvalitetnu rock glazbu i kulturni fenomen 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Osnovan 1974. godine u Sarajevu, bend je brzo stekao veliku popularnost zahvaljujući svojoj originalnosti, energičnim nastupima i nezaboravnim hitovima.Bijelo dugme je osnovao Goran Bregović, tada mladi gitarist i skladatelj, zajedno s Zoranom Redžićem (bas), Željkom Bebekom (vokal), i drugima. Tijekom godina, sastav je doživio brojne promjene u sastavu, ali je Bregović ostao stalna figura i kreativni motor benda.
Glazbeni stil “Bijelog dugmeta” kombinirao je rock s elementima folka, etno glazbe, popa i psihodelije. Njihova glazba često je bila emotivna, s tekstovima koji su reflektirali društvene i političke teme, ali i osobne emocije. Bregović je bio poznat po svojim kompleksnim aranžmanima i inovativnom pristupu glazbi.”Bijelo dugme” je tijekom svoje karijere izdalo niz albuma koji su postali klasici jugoslavenske rock glazbe. Neki od najpoznatijih albuma uključuju “Bitanga i princeza” (1979), “Doživjeti stotu” (1980), “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” (1986) i mnoge druge. Njihovi koncerti su bili spektakularni događaji koji su privlačili tisuće obožavatelja.”Bijelo dugme” nije samo bio glazbeni fenomen, već je imao i veliki kulturni utjecaj. Njihova glazba je postala sastavni dio života mnogih generacija u bivšoj Jugoslaviji, a danas se njihovi hitovi i dalje vrte na radiju i koncertima širom regije.
Bend je doživio raspad 1989. godine nakon što je Bregović odlučio krenuti solo glazbenim putem. Unatoč tome, njihova glazba ostaje živa kroz nostalgične uspomene i prepoznatljive melodije koje i dalje diraju srca mnogih.”Bijelo dugme” je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti jugoslavenske glazbe, a njihov utjecaj i danas se osjeća kao dio bogatog kulturnog naslijeđa bivše zajedničke države.
