Pitaje da li se ubojica postaje ili rađa , je ostalo kroz historiju neodgovoreno . Besmisleno nasilje koje se dogodilo u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” , natjeralo nas je na razmišljanje da li u toku života neko poprimi određena razmišljanja , koja ga dovedu d toga da postane ubojica. Najhitnije pitanje koje svima pada na pamet je to , kako je dijete od nepunih 14.godina moglo počiniti takav zločin ?
U našem društvu postoji raznolike vrste ubojica. Neki pojedinci pokazuju psihopatske i sociopatske tendencije i pate od mentalne nestabilnosti , što ih čini sklonijima oduzimanju života. Drugi , poput plaćenih ubojica , motivisina su financijskim dobitkom . Treći su prinuđeni ubijati u samoodbrani , kao što je posao vojnika , koji zahtjeva nasilje protiv neprijateljskih snaga.
Iako nemamo konačne odgovore na sva ova pitanja , stručnjaci iz područja znanosti , psihologije , psihijatrije i neurologije , iznijeli su teoriju koja razjašnjava razloge koji stoje iza naše sposobnosti ubijanja. Stručnjaci sugeriraju da je naše ponašanje inherentno ukorjenjeno u našem biću . David M. Buss i Joshua D. Danley istrauju evolucijsku psihologiju ubistva u “Evolucionarnoj psihologiji i nasilju”.Njihovo poglavlje tvrdi da je nasilje urođena osobina kod ljudi. Postoji snana korelacija između pojedinaca koji su postali serijske ubojice i onih koji su doživjeli zlostavljanje tokom djetinstva. Previše je pripisati jedini uzrok pojave serijskog ubojice traumatično djetinstvu , ali je ono značajan faktor koji pridonosi , te je neosporno da samo djetinstvo igra veoma značajnu ulogu kada je u pitanju ova tema. Zlostavljana i zanemarivana djeca , dobijajući to od svojih roditelja , uče da tako i oni treba da se ponašaju , jer roditelji su djeci ogledalo.
