Od trenutka kada uđete u supermarket, svaki detalj posvećen je samo jednoj stvari – da što duže ostanete u trgovini i potrošite što više novca.

U takvu sliku se uklapa i činjenica da, osim velikih staklenih vrata na ulazu, u velikim trgovinama hrane nema stakla odnosno prozora, i to s razlogom.

Uvijek imajte na umu da ništa nije slučajno u prodajnoj strategiji na velikim tržištima.

Nedostatak stakla sastavni je dio psihologije maloprodajne kupovine, gdje trgovci pokušavaju stvoriti okruženje u kojem se ljudi osjećaju ugodno trošeći vrijeme i novac. Zato mnoge trgovine imaju popločane podove, kako kolica ne bi stvarala buku i iritantan osjećaj zbog kojeg bi brže i bolje izašli iz zgrade.

Na taj način trgovci “tjeraju” kupce da instinktivno usporavaju i traže više. Neuromarketing je glavni krivac za “instinktivnu kupovinu” jer se igra s našim emocijama, o čemu svjedoči uobičajena zbunjenost ili bijes koji osjećamo kada se vratimo kući, pogledamo u torbe i zapitamo se: “Što mi je to trebalo?”

Da supermarketi imaju staklo, kupci bi uvijek imali predodžbu o vremenu, je li vani mrak, pada li kiša ili bilo što što bi vas natjeralo da požurite, kupite samo ono što vam treba i završite kupovinu.

Jednostavno je: što duže ljudi kupuju, to više troše.

Postoje i praktična razmatranja. Veliki prozori koji propuštaju sunčevu svjetlost mogu uzrokovati blijeđenje određenih proizvoda i njihove ambalaže.

Ako kupci primjete da proizvod izgleda istrošeno, neće posegnuti za njim, skinuti ga s police i staviti u svoju potrošačku košaricu.