Ništa novo nije da je turski jezik pun turcizama, riječi koje su preuzete iz turskog jezika, pogotovo su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva; makedonski, jermenski, bugarski, grčki i naravno srpski.

Smatra se kako su preko 6 hiljada svojih riječi turski osvajači ostavili u amanet. Neke su zastarjele pa se i ne upotrebljavaju više, ali koristima svakodnevno barem tri hiljade riječi koje su nam iz turske stigle.

Bašća, budala, burek, džem, džin, džep, majmun, papuče, pare, pita, rkaija, pamuk, torba, top, zanat, sanduk, samo su neke od njih koje mi koristimo svakodnevno.

Ipak, nisu samo Srbi pozajmljivali riječi. A kako se više vijekova miješao narod, dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu koristiti neke slovenske riječi. Tako su neki domaći stručnjaci smatraju kako je takvih u turskom čak 1000, ali većina njih se ne koristi u stvarnosti ili jako rijetko se koristi.

Ipak, interesantno je kako je najviše izraza ostalo koje se na administrativne nazive odnose, rudarstvo ili zakonske norme.

Tek nekoliko riječi se može pronaći kod Turaka u svakodnevnom govoru a da su slovenskog porijekla, a to su riječi KRALJ, KRLAJICA, ČETA, KOSA (ALATKA), VIŠNJA, a ono što za sigurnošću možemo reći kako je srpska BOŽIĆ.

Inače, Turci ovaj SRBIZAM izgovaraju kao BODŽUK, koriste i riječ NOEL, tad se misli na Božić 25. decembra, a kad kažu BODŽUK onda misle na ovaj praznik rođenja Hrista 7. januara.

Sigurno ste sad iznenađeni, niste znali za ovo, možete li biti iskreni, da li ste vjerovali da ima SRBIZMA u turskom rječniku ili ne?