Uvijek nasmijana i lijepa voditeljica emisije Praktična žena na srcu nosi ožiljke koji nikada nisu zarasli.

Ipak iza tog osmijega krije se jedna bolna priča. Dakle, voditeljica je 1991. godine kada je imala samo 16 godina iz Zagreba došla u Beograd. Kako kaže, ovaj period smatra najtraumatičnijim u svom životu, ali ga nažalost još uvijek pamti.

– Pamtim, nažalost, ali po lošem, to mi je bio najtraumatičniji period u životu. Bila sam srednjoškolka koja je morala da ode iz svog rodnog grada. Došli smo kao izbjeglice, bez ičega, i mislila sam da ćemo se vratiti u svoj rodni grad, među sve svoje prijatelje… a odjednom smo bili odsječeni od svijeta i postalo mi je jasno da nema nazad. To mi je najbolnija tačka i trauma od koje sam se dugo oporavljala i od koje se ni dan danas nisam oporavila – rekla je Nataša jednom prilikom u ispovjesti za Kurir, a potom se osvrnula na svoje detinjstvo:

– Imala sam najlepše dejtinjstvo na svijetu to je sigurno, baš kao i sva djeca u to vrijeme. Nismo imali ni više ni manje od drugih, ali smo bili sretni i ispunjeni. Odrasla sam u porodici punoj ljubavi, sa roditeljima, bratom i sa bakama, i naravno divnim drugaricama… Išla sam na glumu u Zagrebačko kazalište mladih i nadala se da ću se jednog dana zaposliti u Hrvatskom narodnom kazalištu i na kraju možda postati i glumica. Stalno smo išli na more, u to vrijeme smo gradili kuću na Pagu, ma sve je bilo baš prelijepo.

Ostatak čitajte OVDJE.