Safet Bosanac, koji živi u okolini Ilijaša, rođen je kao Milovan, ali ističe da se uvijek osjećao Jugoslovenom. Njegov otac bio je pravoslavac, a majka katolkinja, no vjera nije igrala značajnu ulogu u njihovom životu.
“Te 1991. godine sam se izjasnio kao Jugosloven i neopredijeljen. U mojoj porodici nije bilo izražene religioznosti; roditelji nisu prakticirali ni katoličku ni pravoslavnu vjeru. Veći dio svog života provodio sam s muslimanima. Od osnovne do srednje škole bio sam u razredu s muslimanima”, prisjeća se Safet.
Nikada nije osjećao nelagodu zbog svog okruženja. “Do 1992. godine bio sam Milovan. Bio sam vrlo blizak s muslimanima i uvijek sam bio tu da im pomognem. Smatrao sam da pripadam njima”, kaže on.
Kad se Jugoslavija raspala, Safet se osjećao izgubljeno. Iako mu je bilo žao zbog raspada zemlje, bio je ponosan što je Jugosloven. “Nakon raspada Jugoslavije, osjećao sam se kao da ne pripadam nikome. Bio sam ponosan što sam Jugosloven, ali nisam želio da se identifikujem kao musliman, Srbin ili Hrvat. Htio sam ostati Jugosloven”, rekao je za Bosansku Seharu.
Safet je tijekom tog perioda postao politički aktivan i učlanio se u stranku. “Kada sam izašao na stranačku govornicu, nešto se promijenilo u meni. Od 1992. godine, od Milovana sam postao Safet, osunetio se i prešao na islam, a prezime sam promijenio u Bosanac”, izjavio je.
Ova odluka bila je njegova i kaže da voli Bosnu i Hercegovinu. “Kada sam razgovarao s pokojnim ocem, podsjetio me na naše pravoslavne korijene koje ne zaboravljam. Moja porodica doselila je iz Crne Gore, ispod planine Golije”, priča Safet i dodaje da je promjena imena i vjere bio njegov put i da ne žali zbog svoje odluke.
Safetov životni put je specifičan i odražava njegovu želju da pronađe svoj identitet u turbulentnim vremenima. Promjena imena i vjere za njega je bila način da izrazi svoju pripadnost zajednici s kojom je odrastao i koju je volio. Njegova priča svjedoči o kompleksnosti identiteta i pripadnosti u kontekstu političkih i društvenih promjena koje su obilježile Balkan krajem 20. stoljeća.
