Pablo Pikaso živio je 92 godine i poštovao je jedan princip tokom cijelog svog života, a to je da nikada nije drugim ljudima poklanjao lične sitnice i svoju odjeću.


Kad bi se odjeća pohabala, pocijepao bi je na najsitnije komade, da je ne bi niko mogao iskoristiti, te bi je bacao. Bilo ga je strah da bi neko ko nosi njegu odjeću mogao postati alkoholičar ili skitnica.

Umjetnik je ustvari bio uvjeren da svaka stvar nosi izvjesnu dozu opasnosti i  ima svoju energiju. Naučnici su ranije objašnjavali negativan utjecaj tuđih predmeta pomoću virusa i bakterija koji se zadržavaju i prenose se na tijelo novog vlasnika. Sva druga objašnjenja su smatrana netačnim, sve dok napokon nauka nije uspjela doći do otkrića kroz kvantnu fiziku.

Jedno od otkrića kvantne fizike je prilično prosto: Ako se bar jednom ukrste dva sistema, efekat zauvijek traje. Odjeća i ostale lične stvari, posebno od oboljelih, skladište “informacije” o svom vlasniku, koje kupe sa najvećeg organa, odnosno kože. One snažno utječu na novog vlasnika, kao i njegov imuni sistem, psihu, emocionalne reakcije i tako dalje.

Kako bi se te tvrdnje u vezi oboljenja uspjeli da riješe, ljudi su ranije izbacivali iz domova stvari pokojnika, ali su žalili one čitave, pa su ih ostavljali pored puteva. Ukoliko bi neko naišao i usput ih uzeo i počeo koristiti, neuspjeh i bolest pokojnika bi ga sustigli.

Generalno i dan danas se doktori protive trendu poklanjanja dječije odjeće, zbog mogućnosti infekcija. Kažu isto tako da ćete, ne poklanjajući odjeću, zaustaviti krug prenošenja bakterija i ostalih stvari sa starijih na mlađe ljude.