Ime Dražena Petrovića zauvijek će ostati zapisano u svijetu košarke. Istaknuo se kao jedan od najboljih igrača svih vremena, a njegovi nevjerojatni rezultati i oboreni rekordi, postignuti sa samo 28 godina, i dalje su inspiracija mladim igračima koji tek počinju. Osim umijeća na terenu, najviše se isticala dobrota koju je nosio u srcu i širok osmijeh.
- Svoj košarkaški talent Petrović je pokazao u ranim godinama u rodnom Šibeniku, gdje je igrao za tamošnji šibenski klub. Sa samo 15 godina debitirao je u Prvoj ligi Jugoslavije i time postao jedan od najmlađih igrača u povijesti lige. Već tada je bilo jasno da ima iznimne sposobnosti. Godine 1989. Dražen je potpisao za Portland Trail Blazerse, čime je ispunio svoju ambiciju da se dokaže u NBA, najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
Iako mu je uloga u momčadi bila ograničena zbog velike konkurencije, Dražen se nije predavao. Njegova NBA karijera stvarno je uzletjela kada je 1991. prešao u New Jersey Netse. S Netsima je postao ključni igrač i jedan od najboljih strijelaca lige, s prosjekom od preko 20 poena po utakmici i postavši uzor mnogim mladima košarkaša širom svijeta. Njegova etika, ljubav prema igri i beskrajna želja za usavršavanjem ostavili su neizbrisiv trag. U znak poštovanja, Drasen je 2002. posthumno primljen u Springfieldsku košarkašku kuću slavnih. Dres s brojem 3, koji je nosio s New Jersey Netsima, povučen je.
- Mike je Dražana upoznao preko posla, gdje je bio sportski novinar. Iako je nastojao zadržati maksimalnu profesionalnost i distancu prema sugovorniku kako bi realno posložio stvari, slavnom košarkašu to nije pošlo za rukom. Bio je opčinjen svojom energijom, pristupom ljudima i stavom. Prošle je godine za USA Today napisao dirljiv tekst o svom prijatelju Draženu, otkrivajući mnoge nepoznate detalje, koje u nastavku prenosimo u cijelosti: “Nekoliko tjedana prije Božića 1992., nakon utakmice New Jersey Netsa protiv Spursa, bijelac iz Hrvatska je mene, crnog Amerikanca, izvukla iz svlačionice New Jersey Netsa. Rekao je nešto poput: ‘Hvala, postaješ moj prijatelj’.
Zove se Dražen Petrović i bek je šuter s gotovo mitskom pričom iza sebe. Bio sam reporter koji je pokrivao Netse i postali smo vrlo prijateljski jedni s drugima. Zapravo, prekršio sam vlastita profesionalna i osobna pravila. Pravilo novinarstva – držati se na određenoj distanci od igrača o kojima izvještavate – za “Petera”, kako ga većina Amerikanaca zove, nemoguće je. U desetljećima koliko sam ovo radio, on je jedini sportaš kojemu sam dopustio. Postanite bliski sebi. To se dogodilo jer je bilo tako malo ljudi poput njega.
- Petro je bio košarkaš koji je bio Steph Curry svoje ere. Čovjek Petro bio je daleko važniji. Unatoč razarajućem građanskom ratu u Hrvatskoj, dobrota je bila u njegovom DNK i to se nikada nije promijenilo. Rat ga je rastužio i razljutio, ali duboko u sebi nikada ga nije promijenio. Ali to ga nije spriječilo da me vidi… Stalno se smiješio Peteru. Stalno me ispitivao kako je moja obitelj. On zna ime mog brata. “Sjedni”, rekao mi je. “Što se događa?” i mi bismo sjeli i razgovarali. Malo ljudi priča o košarci.
Želio je razumjeti život, razumjeti Sjedinjene Američke Države, razumjeti mene, razumjeti crnu Ameriku. Naši razgovori postali su vrlo prijateljski i otvoreni, izgradili su odnos međusobnog povjerenja i prisnosti. “Tijekom sezone 1992-93 New Jersey Netsa, Netsi su bili jedna od najuzbudljivijih momčadi koje sam ikada vidio. Trener je bio Chuck Daly, koji je prethodno osvojio dva uzastopna naslova prvaka s Detroit Pistonsima. Zatim su tu bile legende njujorške srednje škole Maurice Cheeks i Bernard King, obojica četverostruki All-Stars, a Coleman je bio izbor broj 1 na NBA draftu 1990. u svijetu ispunjenom glamurom, a ponekad čak i sjajem ormarića soba je san sportskog novinara.
- Koliko je Petro talentiran pokazuje činjenica da je uspio briljirati u tako talentiranoj i nestabilnoj ekipi. Koliko je star taj talent? Dražen je u Ligi Jugoslavije u jednom trenutku zabio 112 poena. U toj utakmici ubacio je 40 od 60 šuteva, 10 od 20 trica i sva 22 slobodna bacanja. Igrao je ukupno pet od prethodne dvije NBA sezone, s prosjekom od 20 poena po utakmici u svakoj sezoni. Zabio je 40 koševa protiv Michaela Jordana, a zatim rekao Jordanu: “Hej, u redu je, daj mi loptu, gorim, uhvatit ću je”, rekao je Kenny Anderson u dokumentarcu ESPN-a “Once Brothers” (o Petrovićev odnos s Vladom Divcem).
LeBrona Jamesa su jednom prilikom pitali tko je najbolji strani igrač u NBA ligi. “Najbolji svih vremena? Najbolji međunarodni igrač? Dirk (Nowitzki) ili Petrović,” rekao je James na All-Star vikendu 2013. “Njegova sposobnost šuta, njegov atletizam… Ne boji se trenutka, bilo čega, znaš, tako je dobar, ako umjetna inteligencija može stvoriti savršen udarac, to je”bit će Petrov.” On bi danas uzdrmao ligu i bio jednako dobar kao Curry. Ne, on bi zapravo bio bolji”, hrabro je napisao Amerikanac. “On je najbolji strijelac protiv kojeg sam ikada igrao”, rekao je član Kuće slavnih 2020. Reggie Miller.
– Nikada nisam vidio ništa slično. “Petrovićevo izdanje je najbrže koje sam ikad vidio i jedinstveno je po tome što sam ponosan na to kako izlazim iz bloka, a jednako je dobar kada je u pitanju korak. Lo, jedan od najboljih bekova svih vremena, bio moj najveći rival”, rekao je Reggie Miller. Rekao sam Peteru – super je biti tvoj prijatelj. Ovo je bio moj odgovor njemu nakon utakmice protiv San Antonio Spursa. Te noći, kao i mjesecima prije, pitao me kako je moja obitelj. Iako je žurio da se presvuče i uđe u autobus, sjetio se nečega o tome gdje sam odrastao i pitao me o tome. Samo tako, iznenada. Uvijek šuti kada pričamo o njegovom djetinjstvu.
- “Moj dom je sada drugačiji”, rekao mi je. Jugoslavenski rat koji je uslijedio nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske rezultirao je smrću više od 100.000 ljudi. Veliki broj žrtava uključuje i genocid počinjen nad civilima. Uništio je više od života – uništio je prijateljstvo Hrvata Petra i Srbina Vlade Divca. Njihov odnos bio je vrlo blizak, a onda je izbio sukob. Njihovo prijateljstvo i njegov kraj jedna je od tema filma Bilo jednom. Svašta mi je Petro pričao, ali – rat… smrt… Divac… vidjelo se da ne želi o tome. Ali znam da su ga prisutnost sukoba i gubitak prijateljstva duboko povrijedili.
Čudi me da je u stanju održati svoju igru na tako visokoj razini dok mu se država raspada. Ali to je ono što on radi, a utakmica protiv San Antonio Spursa bila je pravi primjer toga. ” “Petrovićev šut dok je bio srušen bio je u “lice” 216 cm visokog centra Davida Robinsona. Ovim pogotkom izjednačio je na 96 u posljednjih deset minuta četvrte četvrtine: 96 Ubacio je 34 koša i Netsi Prišao mi je sa svojim uobičajenim osmijehom, ali me je upitao: “To je David Robinson.”
– Iznenada sam shvatio da je to bio on, nego je rekao: “Naravno da sam pobijedio Robinson jer ja sam Dražen Petrović i pobjeđujem sve.” Petro nikada nije promašio šut. Ovaj gol je bio njegov “poziv”. Ne vjeruje u obranu, vjeruje samo u šut. On je dobro. On je briljantan i arogantan. Vrlo je drzak. On je jedan od najglasnijih glasova u ligi. Iza te vanjštine krije se njegova prava strast prema košarci. Voli druženje i natjecanje. Puno pričamo o rasi. – Svi smo mi isti – rekao je.
- Smatra da su svi ljudi isti. Znao je da je takav stav naivan, ali pokušao je tu ideju iskoristiti kao vlastiti vodič. Govorio je o rasizmu u Europi i Americi. O incidentu smo razgovarali s Rodneyem Kingom kojeg je u ožujku 1991. pretukla losanđeleska policija, a potom su 1992. izbili neredi diljem Los Angelesa, kada su tri ili četiri policajca optužena za prekomjernu upotrebu sile. “Vi… ti momci”, rekao je Petro o policiji. Taj je trenutak otkrio i Petrovu ljepotu. Ne mogu se točno sjetiti koliko je bilo sati, ali sjećam se da je bio kasni dan, lipanj 1993., i zazvonio mi je telefon.
Paul Silas, jedan od pomoćnih trenera Netsa, osvojio je tri naslova NBA prvaka kao igrač i dvaput je bio All-Star. Znao je da smo Petro i ja prijatelji. Silas je toliko plakao na telefon da sam jedva razumjela što je rekao. “Petro je mrtav”, rekao je, neprestano ponavljajući tu riječ. Kad se konačno smirio, ispričao mi je što se dogodilo. Bio sam šokiran. S Peterom sam se čuo telefonom prije nekoliko dana, nedugo nakon što je stigao u Hrvatsku u posjet obitelji. Rekao mi je kako je lijepo ponovno biti kod kuće.
- Dok je govorio, zamišljala sam ga kako se smiješi kao i obično. Kasnije su objavljeni detalji nesreće. Petro je bio jedan od nekoliko putnika kada je automobil udario u kamion na njemačkoj autocesti. Iskočio je iz auta. Umro je 7. lipnja 1993. Tada je imao 28 godina, a ja sam napisao svoju reakciju na priču koja je objavljena dva dana kasnije u New York Timesu. Evo početka članka: “Smrt Dražena Petrovića, hrvatskog igrača New Jersey Netsa koji je kasnije postao jedan od vodećih strijelaca NBA lige, ostavila je nasljeđe u zemlji i većem dijelu Europe u kojoj je započeo svoju karijeru.
Šok pratio je incident, koji je uključivao generalnog menadžera Willisa Reida i njegovog trenera, kada se automobil sudario na skliskoj cesti u Njemačkoj u ponedjeljak, koji je zaprepastio jučerašnju kratku konferenciju za novinare na kojoj se raspravljalo o Petrovićevoj smrti.
- On je bio najbolji strijelac momčadi 1992 Sezona /93. “Za mene je to bilo kao da sam izgubio sina”, rekao je Reed, briznuvši u plač nakon toga. Mnogi od nas koji smo poznavali Petera učinili smo istu stvar. Nedugo nakon nesreće, posthumno je primljen u Kuću slavnih.”Iskrena radost i tuga ponekad su se miješale. Mrzim Petrov odlazak, ali nasmiješim se kad pomislim koliko je bio dobar i pristojan prema meni, prema suigračima, prema svima. Njegova igra je užitak. Njegov život je radost. Petro je bio radost”, napisao je Mike Freeman.
