Jedna žena islamske vjeroispovijesti tragajući za nekim boljim životom napušta svoju zemlju.Njen cilj su bile neke od zapadnih zemalja, a kako je čula za priče o Njemačkoj odlučila je tamo i da ode.Put za Njemačku je vodio preko Srbije, te je takon i otišla u Njemačku, ali se sama uvjerila da priče za Njemačku i nisu baš onako kako ostali pričaju, te je nakon pola godine teškog života u Njemačkoj odlučila da se vrati svojoj kući, a put je opet naveo da se vrati preko Srbije, pa se tako zaustavila kod manastira Rakovica da se malo odmori.

Od napornog puta odlučila je da se malo odmori, i da prespava u manastiru jer je čula da je to moguće, kada je otišla da pita oni joj nisu dozvolili da uđe unutra i  da prenoći u manastiru.Na svu sreću ona je imala manji šator koji je sklopila ispred manastira i tu je i prespavala.Ujutru kada je ustala naiša je na čovjeka koji joj je rekao da se javi u migrantski centar, te je ona odlučila njemu da ispriča svoju priču vezanu za manastir i ljude u njemu.

Kada mu je objasnila šta se to dogodilo, onda joj je čovjek rekao da prema pravilima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, svaki manastir koji ima dovoljno resursa i slobodnog prostora je dužan da ugosti svakog ko se zadesi u nevolji, ne gledajući na njegovu vjeru, spol, nacionalnu ili rasnu pripadnost.Niko ne smije čak ni da gleda i provjerava lična dokumetna, i svaka osoba može ući u manastir.