Živimo u vremenima u kojima tehnologija napreduje svaki novi dan, te sve više mašine, pa čak i roboti mijenjaju ljude u raznim poslovima. Mnogi zanati polako, ali sigurno izumiru, nestaju, međutim da se od pojedinih zanata i dalje može dobro živjeti i da se može imati posla dokaz je i primjer Ljubomira Marjanovića iz Požege čija se porodica već preko tri decenije bavi kožarstvom koje je u Srbiji sve manje zastupljeno, jer su sami resursi ograničeni, a proizvodnja poprilično skupa

Ljubomir je svoj privatni biznis započeo u jednoj maloj zanatskoj radnji u kojoj je popravljao kaiševe, da bi nakon toga počeo i da ih sam pravi. Pošto mu je jasno da sa kvalitetnim proizvodom ima šansi da opstane sa svojim poslom, on je od samoga početka rada pazio na svaki detalj svoga proizvoda. On je imao siguran posao u državnoj službi, ali ga je napustio te je posudio novac da bi razvio svoj posao, te je od samoga početka imao ideju da na tržište stavi neki proizvod koji ne postoji

Imperativ u radu mu je bio kvalitet, i njegove mušterije su to prepoznale, te su se njegovi kaiševi prodavali i više nego dobro, ta su on i njegova supruga donijeli odluku da prošire svoj asortiman. Danas u oni vlasnici firme u kojoj je 40 zaposlenih, a među njima je cijela Ljubomirova porodica. U ovome trenutku oni u ponudi imaju 340 različitih artikala a Ljubomirova supruga je cijelo vrijeme u proizvodnji i pazi da se ne previdi neki feler. Njihovi proizvodi su veoma čest poklon srpske vlade svojim gostima, poznatim domaćim ili stranim ličnostima, a neki njihovi proizvodi su završili i kod ruskog predjednika Putina,  kao što je Orden Svetog Save prvog reda koji mu je poklonio patrijarh kao i Biblija koja je ukoričena kožom iz Ljubomirove radnje.

Ostatak pročitajte OVDJE

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here