U današnje vrijeme kada imamo jako puno problema oko zapošljavanja a sve je to uslijedilo u skladu sa velikom ekonomskom krizom koja je pogodila cijeli svijet u posljednjih godinu dana. Korona virus je tako pomjerila sve moguće granice, a oni sretnici koji imaju posao trude se da ga zadrže, te ne pomišljaju na neke bolje poslovne prilike, od ovih koji trenutno imaju. 

Na Balkanu je još i gora situacija po tom pitanju, posla jednostavno nema, a sve veći broj ljudi,m pogotovo onih koji imaju porodice, kredite i šta sve ne, odlučuju se da sreću potraže u nekim drugim stranim zemljama. Za Balkan je uvijek oaza mira i sreće bila Njemačka, koja je u posljednjih 50 godina usrećila na milione Balkanaca. 

Imamo ljude koji su tamo radili preko 30 godina, zaradili penzije, i sada se vratili na svoja ognjišta te uživaju u svojoj jeseni života. Mi tako danas govorimo o jednom čovjeku iz Bosne i Hercegovine koji se zove Adnan Hodžić, i koji radi u brzoj pošti u Nirnbergu. Ova priča je odjeknula cijelom Njemačkom, pa je tako došla i doi ovih prostora. Cijela priča je povezana sa Dijanom Mulcer koja ima 38 godina, i koja ima sina od 3 godine. 

Sterala je veš ispred kuće, a njen sin se igrao sa lišćem ispred kuće. U jednom trenutku kada se okrenula, njega više nije bilo. Sumanuto ga je krenula tražiti, a onda je ugledala Adnana koji ga vodi za ruku. Sreo ga je 3 bloka dalje, kako luta i plače. On se sjetio mališana, jer je već ranije dolazio i donosio poštu na tu adresu.